Na godišnjicu genocida posljednji smiraj za 35 žrtava

Dženazi je prisustvovalo više od 30.000 ljudi iz BiH i regiona, a prije samog vjerskog obreda u nekadašnjoj Fabrici akumulatora održan je i komemorativni program, s kojeg su brojne zvanice pozvale na pomirenje, suživot i procesuiranje odgovornih za najveći zločin koji pamti Evropa od Drugog svjetskog rata.

Nermin Alivuković, predsjednik Organizacionog odbora dženaze, istakao je da Srebrenica mora biti polazna i završna tačka intelektualaca, investitora i političara.

“Očekujemo da se uhapse ratni zločinci i s naših pleća skinu tereti prošlosti. Dvadeset tri godine nakon genocida, poručujemo da nikada nećemo prestati tragati za nevino ubijenim i nikada nećemo prestati tragati za zločincima. Dostojanstvo i pobjedu dugujemo ubijenima”, kazao je Alivuković.

O pravdi je govorio i Olufemi Elias, sekretar Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS), pravnog nasljednika Tribunala u Haagu.

Da bismo mogli ponovo gledati u budućnost, važno je utvrditi sve činjenice u vezi s genocidom, a svi oni koji su to naredili trebaju biti kažnjeni, kako bi se u kolektivnoj historiji čovječanstva zapisalo ko je ovdje činio genocid, poručio je Elias.

“To je ono što nastavljamo raditi a što je provodio Haški tribunal. Niko ne smije biti nekažnjen. Moramo osigurati sjećanje i poštovanje za žrtve. Zato i imamo ovaj Mehanizam koji ima nekoliko uloga, da provodi ono što je radio Tribunal u Haagu. Želimo pružiti pomoć i nacionalnim sudovima u BiH koji vode procese za zločine počinjene u BiH. Mehanizam je odlučan u namjeri da sve informacije koje imamo, da one ostanu kao platforma za buduće procese koji će se dešavati. Moramo sačuvati arhive Tribunala u Haagu, koje uključuju hiljade fotografija i dokumenata, a koji svjedoče kakvi su se strašni događaji ovdje zbili”, rekao je Elias.

Valentin Inzko, visoki predstavnik za BiH, naglasio je da dostojanstvena sahrana predstavlja najstarije pravo svake žrtve.

“To pravo pripada Fatimi Muhić, bebi staroj samo nekoliko minuta koja je ubijena u genocidu, kao i mnogim drugim ovdje ubijenim u Srebrenici. Sposobnost građana BiH da zajedno žive još uvijek postoji i mislim da je sve jača. Moramo se okrenuti nastojanjima da zajednički gradimo BiH. Nikada ne trebamo zaboraviti šta se desilo u genocidu, planetarnoj tragediji koja se ovdje dogodila. Nastavit ćemo raditi za mir, pravednost i istinu u ovoj zemlji. Samo istina nas može osloboditi”, istakao je Inzko.

Osim 35 osoba koje su ukopane, u Identifikacijskom centru u Tuzli se nalaze posmrtni ostaci još 167 žrtava srebreničkog genocida. Njih 43 su i zvanično identificirani i DNK analizom, ali su ih identificirale i njihove porodice. Preostalih 124 je identificirano putem DNK analize, a čeka se da ih identificiraju porodice, što je obavezno kako bi se posmrtni ostaci mogli ukopati.

Tako će već 12. jula, dan nakon zajedničke dženaze u Potočarima, krenuti reasocijacija, kada će posmrtni ostaci 80 sahranjenih žrtava genocida biti otkopani, kako bi im se dodali naknadno pronađeni dijelovi tijela, što je praksa koja se radi svake godine.

Noć prije dženaze u Potočare su stigli i učesnici “Marša mira”, rute kojom su Srebreničani u julu 1995. bježali prema Tuzli putem spasa – gdje je stradao veliki broj muškaraca i dječaka. Među učesnicima “Marša mira” bila je i američka ambasadorica u Bosni i Hercegovini Maureen Cormack.

Do sada je u Memorijalnom centru ukopano 6.575 žrtava genocida, dok ih je 235 individualno ukopano izvan Potočara, na lokanim mezarjima, prema željama njihovih porodica. U Memorijalnom centru ukopano je i 14 ženskih žrtava genocida. Traga se za još više od 1.000 žrtava genocida.

Haški tribunal, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 45 osoba – na 699 godina i tri doživotne kazne zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.

Snage vojske i policije Republike Srpske su u julu 1995. godine izvršile napad na tada zaštićenu enklavu Srebrenicu, utvrđeno je presudama Haškog tribunala i Suda BiH, nakon čega je preko 7.000 muškaraca i dječaka ubijeno, a preko 40.000 žena, djece i starijih protjerano.

Još nekoliko suđenja je u toku, a najmanje devet osumnjičenih za genocid i druge zločine počinjene u Srebrenici prešlo je iz Bosne i Hercegovine u Srbiju kako bi izbjegli procese zbog njihove navodne umiješanosti u masakr preko 7.000 Bošnjaka.