Čaušević: “Ni posredno ni neposredno nisam primio novac”

Bivši direktor UIO-a Čaušević je izjavio da mu Karić jeste nudio da s njim “nešto radi” po Srbiji, ali nije nudio pare, kao ni da nikakav novac nije primio od Sadikovića, niti mu je to nudio optuženi ili neko od njegove porodice.

“Ni posredno ni neposredno nisam primio novac”, rekao je Čaušević.

Pojasnio je da ga je sa Karićem u zgradi UIO-a, ali ne u prostorijama uprave, upoznao njegov pomoćnik Hajrudin Lagumdžija i da se radilo o slučajnom susretu.

“Rekao mi je: ‘Ovo je Sido’. Kada sam pitao: ‘Je li to onaj što ga gonimo?’, Karić je rekao da je počeo cariniti u Bijeljini i da ne carini na “Sid Oil”, već na “Obitex”. Nije bilo tada nikakvih njegovih zahtjeva prema meni, niti ih je bilo kada istakao”, ispričao je Čaušević.

Sa Karićem se poslije toga, kako je rekao optuženi, sreo u restoranu motela “Šeher” u Banjoj Luci, a tema je bila knjiženje poslovnih promjena, a na istom mjestu ga je naredni put sreo u društvu Sadikovića, kojeg je predstavio kao svog druga, a tema je bila oko povećanja carinske vrijednosti i žigova koji im se nisu priznavali.

Navodi da mu je tada rečeno da će tužiti i njega i UIO, da im je odgovorio da tuže, da je prije toga za Sadikovića čuo u vezi sa firmom “Nono”, kao i da se naredni put sreo s njim kada je optuženi došao kod Šemsudina Mehmedovića, za kojeg Čaušević kaže da je s njim imao saradnju jer je bio šef komisije za carine i vanjskotrgovinsku komoru.

Čaušević je negirao da je 2007. stupio u kontakt sa Karićem i Sadikovićem, kao i da je imao dogovor da se njihove firme favorizuju pri uvozu tekstila, niti je to, kako kaže, iko tražio, kao ni da nije bilo dogovora da se njihovi kamioni neće detaljno pregledati.

“Dok sam bio direktor, ne postoji niti jedna odluka, pisana ili usmena, koja je naklonjena prema nekim firmama, a na štetu drugih”, naveo je optuženi koji je negirao dogovor s njima dvojicom za formiranje cijena po kilogramu.

Spomenuo je i kako nije prisustvovao sastanku u Matuzićima, koji se, kako je rekao, navodi u optužnici, niti da su tu bili Karić, Sadiković, Naser Orić i Dušan Stajić. Matuziće, dodaje on, jeste posjetio u augustu 2009., ali je bio u firmi “Bosnaexpress”.

Optuženi je rekao da se kasnije sreo sa Karićem u Lukavcu, koji mu je tada kazao da je dao pet-šest izjava, da je naveo kako je njemu pet ili šest puta dao 20.000 maraka i da je od njega traženo da slaže.

Bivšeg direktora UIO-a Čauševića optužnica tereti za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje dara, a Sadikovića za davanje dara pri uvozu tekstila. S njima je bio optužen i Karić, koji je po sporazumu osuđen na godinu zatvora zbog davanja dara.

Optuženi je ispričao da je uhapšen u junu 2014. u kući roditelja njegove supruge i da mu je tada rečeno da se radi o predmetu “Muslim Mujanović”, da je kasnije postigao preliminarni sporazum sa tužiocima Dubravkom Čamparom i Olegom Čavkom, a tu su bili prisutni, prema njegovim riječima, Goran Salihović i Božo Mihajlović.

Preliminarni sporazum, koji, kako je pojasnio svjedok, nije bio prisiljen da potpiše, se odnosio na djelo nezakonito posredovanje, da mu je Salihović govorio kako niko neće da im pomogne i da je dao osam do deset izjava u vezi s uvozom tekstila.

“Počeo sam da čitam zakon i shvatio da bez optužnice nema sporazuma”, istakao je Čaušević.

Izjavio je još da je imao prihode, prije nego je stupio na dužnost direktora UIO-a, koji su iznosili više od 500.000 maraka, koje je ostvario kroz radni odnos i aktivnost u nadzornim odborima.

“Pakosni su navodi optužnice da sam 2006. zaradio prvi dinar”, naglasio je optuženi.

Nastavak suđenja je 18. aprila, kada će Čauševića unakrsno ispitati Tužilaštvo.