Bez operativne nadležnosti nad sektorom za carinjenje

Čaušević je u nastavku svjedočenja u svoju korist kazao da je u julu 2004. donio pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji u kojem je propisano da sektore operativno vode rukovodioci sa statusom pomoćnika direktora.

Prema njegovim riječima, carine je vodio rukovodilac tog sektora.

“Nisam imao nikakve operativne nadležnosti nad tim sektorom. Nisam operativno rukovodio niti tim, niti ostalim sektorima”, kazao je optuženi.

Čaušević je naveo da se sjeća odluke iz februara 2007. kojom se propisuju mjere pojačanog carinskog nadzora nad određenim robama, među kojima je i tekstil, a koje su podrazumijevale provjere EUR obrazaca i faktura, kao i da mu je poznato da se odluka provodila u praksi.

Za firme “Eko-San”, “Obitex”, “Janus” i “KS Obitex” koje su navedene u optužnici, Čaušević kaže da su u više od 500 slučajeva slali na provjere EUR obrasce i fakture prema zemljama izvoznicama i da nijedan od dokumenata nije bio sporan kada bi dobili odgovore iz Turske i Mađarske.

“Nikada ni Mađarska ni Turska nisu odgovorile da faktura nije autentična”, kaže optuženi i pojašnjava da su vršene provjere prema Turskoj za 203 EUR obrasca za “Eko-San” i “KS Obitex”, te da je svaka provjera bila pozitivna, kao i da je za “Obitex” provjeravan svaki, za “Janus” skoro svaki uvoz.

Optuženi je rekao da se pri uvozu tekstila može povećati carinska vrijednost, da mu je poznato da su uvoznici to osporavali, odnosno da su špediteri kao posrednici pisali prigovore regionalnim centrima i da je on u svojstvu direktora postupao kao drugostepeni organ.

Navodi i kako je u najvećem broju slučajeva carinska vrijednost uvećavana “Janusu” pa onda ostalima, da su se firme, osim “KS Obitexa”, žalile Sudu BiH gdje ima riješenih i neriješenih predmeta.

Negirao je da je ikada tražio povlašteni položaj, ne samo za te četiri firme, nego bilo koju.

Prema Čauševićevim riječima, postoji instrukcija modela selektiviteta za koju kaže da je nije pisao, ali jeste potpisao i koja podrazumijeva kontrolu robe na crvenoj traci koja je duža nego ostale, potom na plavoj traci gdje su firme koje uvoze duže vrijeme i s kojima UIO nema problema, te zelenoj traci gdje se dozvoljava kućno carinjenje.

“Nisam tražio ni od koga da te četiri firme idu van crvene trake. Nisam uticao, kako ću, oni su na crvenoj traci”, ističe optuženi i navodi kako nije znao ko radi na carinskim ispostavama i graničnim prijelazima, kao ni ko carini robu određenog dana.

Rekao je da nije izdao zahtjev da se firmama iz optužnice omogući carinsko skladištenje, a koliko se sjeća, isti nije ni došao, te objasnio kako su fakture za tekstilnu robu izražene u komadima, a ne kilogramima.

“Svaka faktura za tekstil je izražavana u komadima i carini se po komadima. Povećavana je i carinska vrijednost po komadima”, naglašava Čaušević.

Bivšeg direktora UIO-a Čauševića optužnica tereti za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje dara, a Anesa Sadikovića za davanje dara pri uvozu tekstila. Čauševiću se stavlja na teret i da je, nakon tendera za vršenje usluga štampanja poreskih markica na vrijednosnom papiru sa zaštitom, prekoračio svoja ovlaštenja i pravnom licu “Glas srpski – Grafika a.d. Banja Luka” pribavio protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 200.000 KM.

Naredno ročište je 28. marta, kada će Čaušević nastaviti sa svjedočenjem u svoju korist.