Urednik ovogodišnjeg Izvještaja Memorijalnog centra o negiranju genocida Edin Ikanović navodi da je primjetno smanjenje negiranja, zahvaljujući prvostepenoj presudi Suda BiH izrečenoj Vojinu Pavloviću.
“Nadamo se da će Sud potvrditi prvostepenu presudu, koja bi u tom slučaju postala historijska u borbi protiv negiranja i kao praksa za buduće slučajeve”, navodi Ikanović.
Cilj izvještaja je na jednom mjestu imati sve negatore genocida, kao i način na koji su negirali, kaže on, u nadi da će pravosudne institucije biti zainteresovane za procesuiranje tih slučajeva.
U periodu od 1. juna 2024. do 30. maja 2025. godine zabilježeno je ukupno 99 slučajeva negiranja genocida u javnom prostoru BiH i regije.
Zabilježeno je 76 slučajeva aktivnog poricanja genocida i 21 slučaj relativizacije zločina, te po jedan slučaj podrške počiniteljima, priznavanja zločina, ali ne i genocida i trijumfalističkog diskursa.
“Ovi obrasci ukazuju na širok spektar strategija kojima se pokušava umanjiti, osporiti ili opravdati genocid počinjen u Srebrenici”, navodi se u izvještaju, te dodaje kako najviše negiranja i dalje dolazi iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore.
Izvještaj Memorijalnog centra Srebrenica pokazuje da je posebno visok intenzitet negiranja zabilježen u julu, pogotovo uoči i nakon 11. jula, kada se obilježava godišnjica genocida.
Pojedinačni negatori genocida
Milorad Dodik. Foto: Detektor
U protekloj godini, Branimir Kojić, predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Srebrenice, najčešće je negirao genocid, i to osam puta.
Nakon njega najčešće je to radio Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske – sedam puta, i Aleksandar Vučić, predsjednik Republike Srbije – pet puta.
Negiranje genocida Branimira Kojića u izvještaju je obrađeno kroz posebnu studiju slučaja.
Kroz sistemske, višegodišnje nastupe u entitetskim medijima, SRNA-i i RTRS-u, Kojić je razvio narativ kojim ne samo da negira međunarodno presuđeni genocid već aktivno pokušava delegitimizirati Memorijalni centar Srebrenica, međunarodne institucije i porodice žrtava, navodi se u izvješaju.
On često koristi termine “lažni genocid” i “mit o Srebrenici”, a u februaru 2025. godine je kazao kako su srpske žrtve zaboravljene, te to iskoristio za negiranje genocida nad Bošnjacima.
“Iako je sjećanje na sve civilne žrtve legitimno i potrebno, Kojićev cilj nije istinsko suočavanje sa zločinima, već selektivna manipulacija žrtvama radi negacije pravno utvrđenog genocida”, navodi se u izvještaju.
Kojić predstavlja školsku ilustraciju institucionalnog negiranja genocida kroz aktivnu i sistemsku kampanju čiji je cilj revizija istine, navodi se.
Osim Kojića, Dodika i Vučića, genocid su negirali i Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske, Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Draško Stanivuković, gradonačelnik Banje Luke i predsjednik PDP-a, Ana Brnabić, predsjednica Narodne skupštine Srbije, Miloš Vučević, bivši premijer Republike Srbije, i Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke i bivši haški osuđenik.
Negiranje genocida kroz medije
Mezarje Memorijalnog centra u Potočarima u Srebrenici. Foto: EPA-EFE/FEHIM DEMIR
Šesti po redu izvještaj, koji se objavljuje povodom 30. godišnjice genocida, ukazuje kako je u poređenju s ranijim, kada je zabilježeno 305 slučajeva, ove godine broj negiranja znatno manji.
Negiranje genocida je, kao sofisticirani oblik institucionalne propagande, raspoređeno i kroz medije, ukazuje izvještaj i navodi kako je u mnogim sredinama negiranje ušlo u fazu političke normalizacije.
Među srbijanskim medijima koji se ističu u negiranju genocida navedeni su Alo, Informer, Politika, Srbija Danas, Kurir i B92, među bh. medijima to su Novinska agencija SRNA, RTRS i ATV Banja Luka. Negiranje u Crnoj Gori zabilježeno je na portalu borba.me.
“Više od 70 posto sadržaja klasifikovano je kao ‘aktivno poricanje’, a dodatnih 20 posto kao ‘relativizacija’. Najveći broj negatorskih sadržaja vremenski se podudara s godišnjicama genocida, te sa usvajanjem Rezolucije UN-a o genocidu”, navodi se u izvještaju.
Izvještaj, podsjećajući na Dodikovu izjavu iz 2018. godine u kojoj navodi kako postoje dokazi da je u Potočarima sahranjeno više od 40 posto vojnika, te da su Potočari “vojno groblje”, ukazuje kako on godinama nekažnjeno negira genocid i iznosi neistine.
Genocid u Srebrenici korišten je i u borbi vlasti Srbije protiv studentskih protesta u ovoj državi. U Politici je objavljen članak u čijem naslovu je navedeno kako protest studenata predvodi osoba kojoj je Srebrenica genocid i koja je slavila etničko čišćenje u centru Zagreba.
Izjava studentice sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu je navedena u članku, ali ni u jednom momentu nije potkrijepljena tvrdnja da ona predvodi proteste.
Sličan članak je imao i Informer, u kojem je istaknuto kako Sofija Todorović, direktorica YIHR-a Srbija, podržava proteste, pri čemu je istaknuto da Todorović tvrdi da su “Srbi počinili genocid u Srebrenici”.
Iako organizatori protesta nisu diskutirali na temu Srebrenice, te iako se, prema istraživanju Nove srpske političke misli, iznosi podatak da 5,3 posto ispitanika priznaje genocid u Srebrenici, da 82 posto smatra da on nije počinjen, a da 12,7 posto nema stav, protesti i dalje predstavljaju prostor za prozivke o priznanju genocida.
Prva presuda za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca
Vojin Pavlović (desno) i njegov branilac Mirko Blagojević. Foto: Detektor
U periodu koji obuhvata ovogodišnji izvještaj, donesena je prva presuda za negiranje genocida i veličanje ratnih zločina – u predmetu koji se pred Sudom BiH vodio protiv Vojina Pavlovića.
Pavlović, predsjednik Udruženja “Istočna alternativa” Republike Srpske, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.
“Sud šalje jasnu poruku da su presude za genocid i ratne zločine sudski utvrđene činjenice, ne samo pred Sudom u Haagu već i sudovima u BiH”, kazao je pri izricanju presude Goran Radević, predsjedavajući Sudskog vijeća.
Naveo je tada da postupci Pavlovića nisu bili iznošenje političkog mišljenja, već negiranje genocida.
Pavlović je proglašen krivim što je 10. marta 2023. godine na raskrsnici u centru Bratunca, iznad semafora, postavio transparent s likom bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, uz poruku: “Srećan Rođendan Živi i Zdravi Bili”, te od juna 2023. do 12. jula 2023. odobrio i pokušao opravdati genocid na način da je organizirao održavanje javnog skupa za koji je izradio plakate na kojima je bilo ispisano: “11. jul Dan oslobođenja Srebrenice, hvala Vojsci Republike Srpske”.
Njegov transparent probudio je strah kod jednog svjedoka, koji je tokom rata bio zatočen u logoru “Batković” u Bijeljini, navodi se u izvještaju, te dodaje kako je jedan od bitnih efekata ove presude upravo uklanjanje osjećaja straha.
“Jedan od bitnih efekata presude Vojinu Pavloviću jeste otklanjanje ovog osjećaja straha i, još bazičnije, osjećaja nemoći kod žrtava”, navodi se u izvještaju i dodaje kako provedba člana 145. Krivičnog zakona podrazumijeva da država koristi svoju moć da vrati osjećaj sigurnosti žrtvama rata koje pogađa negiranje zločina i glorificiranje izvršilaca.
Drugi efekat ove presude vidljiv je u postupcima Pavlovića, koji je tokom gostovanja na televiziji izbjegavao priznati da je na transparentu bila slika s Mladićem, tvrdeći da se na transparentu nalazi “osoba u sakou s kačketom”.
Akademsko negiranje genocida
Predstavljanje izvještaja o negiranju. Foto: Detektor
Studija ukazuje i kako je negiranje genocida u Srebrenici poprimilo sofisticirani akademski pristup koji prikriveno dovodi u pitanje sudski utvrđene činjenice, pri čemu se navodi kako je akademsko negiranje poseban izazov jer dolazi iz prostora koji uživa povjerenje javnosti i autoritet znanja.
U tekstu doktorantkinje Veronike Vasilić objavljenom 2024. godine, autorica koristi niz strategija koje umanjuju i osporavaju kvalifikaciju genocida u slučaju Srebrenice, navodi se.
“Pojam genocida predstavlja kao pravno neprecizan, ideološki opterećen i politički instrumentalizovan. Time se podriva snaga presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde, koji su jasno utvrdili da je u Srebrenici 1995. godine počinjen genocid”, navedeno je.
Negiranje genocida iz akademskih krugova, prema izvještaju, biva tretirano kao legitimno mišljenje, a ne kao ideološki motiviran čin.
“To dodatno povređuje žrtve, normalizuje poricanje u javnosti i podriva temeljne vrijednosti istine i pravde. Akademska zajednica mora jasno razgraničiti slobodu istraživanja od njene zloupotrebe”, navodi se u izvještaju.