“Prvi put kad se desila dojava bombe, on je bio izgubljen, on nije znao gdje da krene, on je samo mene nazvao: ‘Dojava bombe u školi, šta da ja radim, nas su pustili, samo nam rekli da izađemo iz škole?'”, kaže Kenan.

“Zamislite tako mjesec dana, konstantno, iz dana u dan dojave bombi su bile, on više nije znao šta da radi”, kaže on.

Jedina mogućnost koja ostaje školi na dan dojave jeste online nastava. Kenanu je takav način rada frustrirajući – i za učenike i profesore.

“Pogotovo ova škola, njima treba i praksa, i treba im nastavnik i profesor da im objasni i da im pokaže praktično”, kaže on.

Roditelji su tokom sedmica kada je broj dojava bio najveći morali često izlaziti s posla da budu s djecom. Osim što je uplašen, Kenan je i zabrinut jer učenici neke predmete zbog dojava nisu imali prvih mjesec.

“Zamislite koji je to nedostatak njima u obrazovanju. Pogotovo u njihovom smjeru za elektroinstalatera”, kaže on.

Elektrotehnička škola za energetiku u Sarajevu primila je devet lažnih dojava o postavljenim bombama putem e-maila. Za profesoricu Irmu Nekić-Suljagić one su frustrirajuće. Na početku su izgledale kao neka vrsta zabave, a poslije su kod profesora, učenika i roditelja izazvale strah i tjeskobu.

“E-mailovi izgledaju kao neka zastrašujuća poruka i moje mišljenje je da je to neka automatska poruka koja se pošalje u više škola, tako da svi dobiju isti e-mail, istog sadržaja”, kaže ona.

Njena škola već je imala devet radnih dana online nastave.

“Takav vid nastave je bio improvizacija. Budući da su sve te dojave bile u jutarnjim satima, djeca budu puštena kući. Sva djeca ne žive na istoj lokaciji, tako da je nekima potrebno više vremena, kao i profesorima, da stignu do svoje kuće”, kaže Nekić-Suljagić.

Kenan Bajraktarević. Foto: Detektor

Svaka od dojava mora se detaljno provjeriti i zahtijeva vrijeme, bez obzira na pretpostavku da bi mogla biti lažna, kaže glasnogovornica Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, Mersiha Novalić.

Jedan pregled traje najmanje sat vremena, pojašnjava ona, a čistim prostorom se smatra isključivo onaj prostor gdje su svaki kvadratni metar pregledali policajci i psi. Svaki pregled košta nekoliko hiljada maraka.

“Kada bismo govorili o direktnim i indirektnim troškovima koji nastanu, govorimo o desetinama hiljada maraka”, navodi ona.

Tokom oktobra je policija u Sarajevu dnevno morala da reaguje na najmanje deset prijava. Prijave su počele toliko uticati na škole da su morali napraviti poseban tim tužilaca, obavještajaca i policajaca.

“Rad tog tima je rezultirao da je 12 osoba lišeno slobode. Nažalost, deset maloljetnih među njima, a protiv ukupno 25 osoba je do sada podnesen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu, upravo zbog ovih stvari”, kaže Novalić.

Lažne dojave jedan su od nekoliko zabrinjavajućih trendova koje je BIRN zabilježio tokom svog monitoringa digitalnih prijetnji. Većina slučajeva u izvještaju odnose se na prijeteći sadržaj i ugrožavanje sigurnosti, govor mržnje i diskriminaciju, te povredu informacione sigurnosti. U skoro 60 posto slučajeva počinioci narušavanja digitalnih prava su bili građani, dok su u 74 posto slučajeva bili i žrtve.

Gotovo četvrtina svih slučajeva kršenja digitalnih prava u BiH odnosi se na širenje govora mržnje. Takvih slučajeva je bilo oko 50 u periodu kada smo ih bilježili. Većina ih se odnosi na etničku mržnju ili se njome ciljaju žene i manjine, a najviše mržnje bilo je prema LGBT zajednici. Samo rijetki od počinilaca budu kažnjeni.

Jedan od takvih primjera je presuda protiv Samira Nukića. On je proglašen krivim da je 14. jula 2023. godine na Facebooku upućivao psovke i izraze mržnje prema djeci hrvatske nacionalnosti ubijenoj na igralištu u Vitezu 1993. godine.

Ivan Garić, koji je kao 15-godišnjak izgubio brata i sestru, svjedočio je protiv Nukića. Prisjeća se kako se nakon pročitanih komentara osjećao povrijeđeno i razočarano.

“Nemam problem razgovarati o svojoj žrtvi, ali onog časa kada vidite takve komentare, onda pomislim u kakvom mi to društvu živimo, u koje se vrijednosti zalažemo. Ja znam da će biti vjerojatno i ubuduće ovakvih komentara, ali ne mogu se nikako pomiriti s tim da i dalje živimo u društvu koje neće ili će na ovakav sramotan način sankcionisati”, kaže Garić koji je Nukićeve poruke prijavio policiji u ime udruženja porodica ubijene djece.

On je 10. juna 1993. u granatiranju izgubio brata Milana koji je imao 12 godina, dok je njegova 17-godišnja sestra Sanja teško povrijeđena te je preminula nakon 14 dana. Toga dana su poginula još četiri dječaka i dvije djevojčice.

“Mislim da je u 15 do 9 pala granata, ispaljena s položaja Armije BiH. Ja sam bio za stolom koji je bio improvizirani drveni stol za kojim smo se mi družili. Sjećam se svakog momenta – od samog pada granate, sjećam se svih tijela raskomadanih, vriske, sam taj miris paleži, baruta”, kaže on.

Garić je razočaran u sudstvo i društvo i misli da bi bilo bolje da je donesena oslobađajuća presuda, jer je za njega prvostepena odluka suda – da Nukića osudi na tri mjeseca uslovno – ponižavajuća.

Ivan Garić. Foto: Detektor

Kazne su rijetke i za brojne slučajeve neovlaštenog snimanja i dijeljenja snimaka nekoga u neugodnoj situaciji. Izvještaj je zabilježio devet takvih slučajeva, a većina ih se odnosi na nedozvoljeno snimanje intimnih trenutaka, ili ucjenjivanje intimnim fotografijama.

Jedan od najviralnijih snimaka završio je smrću žene, nakon što je objavljen snimak kako mokri nasred ulice pored parkiranog auta. Osoba koja je napravila snimak je uhapšena, ali ovaj slučaj još uvijek nije do kraja procesuiran.

Korisnici društvenih mreža dijele snimke koji ponižavaju druge jer ih takve objave stavljaju u poziciju moći, objašnjava glavna psihologinja Udruženja “Menssana” Merima Bradarić Srna.

“Vi kada podijelite sadržaj koji ste snimili da neko ne zna, osjećate se izrazito moćno. Osjećate se kao da kontrolišete tu osobu. Prvenstveno mislim da su danas ljudi disocirani od tog osjećaja saosjećanja, ne mogu da se stave u poziciju te osobe koja je snimljena“, kaže ona.

Prije dvije godine mladić je izvršio samoubistvo nakon što je na TikToku i YouTube-u objavljen snimak na kojem se vidi kako mu se radnik benzinske pumpe ruga dok je popunjavao molbu za posao.

Bradarić Srna kaže da su povrijeđenost i ljutnja prvi osjećaji koji se javljaju kod osoba koje se ismijavaju na internetu.

“Prvenstveno zato što ste snimljeni protiv svoje volje. U oba slučaja radi se o ranjivim trenucima za te ljude. Radi se o stvarima koje su za njih sramotne, koje nisu bile za podijeliti u javnost. Javlja se osjećaj ljutnje, javlja se osjećaj krivnje“, kaže ona.

Kazna protiv počinilaca može biti efikasna ukoliko se donese brzo, ali je važno osvijestiti ljude o posljedicama i poticati empatiju.

“Vrlo je bitno imati taj neki sistem podrške, znati gdje potražiti podršku i vrlo bitno je da znate da niste sami, niko nikad nije sam“, kaže ona.

Izvještaj BIRN-a bilježi i trendove koji se odnose na ruski uticaj i dezinformacije te relativiziranje ratnih zločina, negiranje genocida, kao i rastući trend koji se odnosi na najavu samoubistava na društvenim mrežama.

Cijeli izvještaj o narušavanju digitalnih  prava možete pronaći ovdje.