Istraživanje

Više posla, manje plate: COVID-19 pogoršao tešku situaciju balkanskih novinara pod stresom

S obzirom na niske plaće, duge sate i stres, novinarstvo nikada nije bila najpoželjenija karijera na Balkanu. Ilustracija: Igor Vujčić

Više posla, manje plate: COVID-19 pogoršao tešku situaciju balkanskih novinara pod stresom

9. Marta 2021.16:05
9. Marta 2021.16:05
BIRN-ovo istraživanje radnih uvjeta novinara na Balkanu od izbijanja pandemije COVID-a 19 rezultiralo je deprimirajućim tekstom.

This post is also available in: English (English)

Prirodom posla, većina novinara ne može si priuštiti da ostane kod kuće. Na poslu se, međutim, suočavaju sa balansiranjem između pravljenja priče i zaštite svog zdravlja, kao i zdravlja svojih porodica.

I dok su se mnogi aspekti života usporili i zaustavili, ciklus vijesti nije, te se sada novinari suočavaju sa nezavidnim zadatkom da se bave kompleksnošću pandemije i da je objasne svojoj publici, pri tom eliminirajući lažne vijesti i teorije zavjere.

Linija između radnih sati i slobodnog vremena postaje sve nejasnija, izlažući novinare problemima sa mentalnim zdravljem čiji se opseg, po tvrdnjama stručnjaka, još ne može u potpunosti razumjeti.

Povrh svega toga, vlade i državna tijela širom Balkana ograničile su protok informacija ka medijima, još više otežavajući posao novinara.

“Naknadno se kao problem može pojaviti depresija”, navodi Gentiana Begolli Pustina, šefica Udruženja novinara Kosova (AJK).

“Trenutno novinari imaju druge egzistencijalne probleme. Idu na posao i brinu se da bi mogli izgubiti posao. Nemaju vremena da razmišljaju o depresiji ili stresu. Posljedice ćemo osjetiti naknadno.”

Finansije, obim posla, mentalno zdravlje i pristup informacijama


Albanski novinari i snimatelji izvještavaju o pandemiji COVID-19 u Tirani, 30. marta 2020. Foto: LSA

Od sredine aprila do sredine maja prošle godine BIRN je anketirao medijske radnike u Srbiji, Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, pitajući ih na koji je način pandemija COVID-a 19 izmijenila njihov rad i život sa fokusom na finansijske probleme, obim posla, probleme s mentalnim zdravljem i saradnju sa javnim zvaničnicima.

Neki od nalaza su bili:

– Većina medijskih radnika se boji za svoj životni standard, pri čemu skoro dvije trećine navode finansijsku podršku kao ozbiljnu potrebu.

– U prosjeku više od 60 posto je izjavilo da su imali “više” ili “mnogo više” posla nego inače. Ova je stavka dosegla 73 posto u Bosni i Hercegovini i 70 u Srbiji.

– Preko 55 posto ispitanika reklo je da gube prihode zbog pandemije. Situacija je najgora u Sjevernoj Makedoniji.

– Preko 58 posto ispitanika navodi da je izvještavanje o COVID-u 19 uticalo na njihovo mentalno zdravlje.

– Većina novinara je rekla da su imali podršku svojih poslodavaca kad se radi o plaćenom bolovanju i odgovarajućoj zaštitnoj opremi.

– Oko 40 posto njih je izjavilo da je stopa neodgovorenih pitanja od strane javnih zvaničnika porasla tokom pandemije.

– Zvaničnici u Srbiji su najrestriktivniji u smislu odgovaranja na medijska pitanja, pri čemu je više od pola ispitanika reklo da rijetko dobiju odgovore. S druge strane ljestvice se nalazi Sjeverna Makedonija, gdje je 44,5 posto ispitanika reklo da često dobiju odgovore.

– Pandemija nije promijenila njihove komunikacijske navike. Novinari u regionu i dalje pretežno koriste telefon i elektronsku poštu, a slijede Viber i WhatsApp. Skoro 14 posto njih je reklo da koristi Signal, koji se smatra sigurnijim.

Izgubljena zarada, izgubljeni poslovi


Članovi medija bilježe dolazak državnih zvaničnika na ceremoniju ustoličenja patrijarha Porfirija u Beograd, Srbija, 19. februara 2021. EPA-EFE / ANDREJ CUKIC

Životni standard je već dugo vremena razlog za zabrinutost za novinare na Balkanu, i to mnogo prije pandemije.

U prosjeku, novinari u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Bosni zarađuju manje od prosječne plate u tim zemljama, prema istraživanju koje je 2020. godine provelo Udruženje novinara Srbije (UNS).

Prema ispitivanju BIRN-a, 58 posto ispitanika navelo je finansijsku podršku kao svoju glavnu potrebu tokom pandemije. Za ispitanike u Sjevernoj Makedoniji, ta se cifra popela na 70 posto, a u Bosni i Hercegovini na skoro 67.

Preko 55 posto svih ispitanika kazalo je da gube prihode zbog pandemije. Po zemljama, najviša stopa, odnosno skoro 82 posto, bila je u Sjevernoj Makedoniji, a slijedi Albanija sa skoro 64 posto. Otprilike 37 posto ispitanika u Srbiji reklo je da gubi novac.

Novinarska udruženja se bore da se makar sačuvaju radna mjesta.

“Uspjeli smo dogovoriti sa Vladom finansijsku injekciju koja bi pokrila troškove penzijskog i zdravstvenog osguranja novinara, koja se već počela provoditi”, kazao je makedonski novinar Darko Duridanski iz Samostalnog sindikata novinara i medijskih radnika (SSNM).

“Vlada je takođe finansijski pomogla medijskim kućama, tako da vjerujemo da je to bio veliki razlog što nismo svjedočili masovnom gubitku radnih mjesta i drugim negativnim finansijskim reperkusijama”, kazao je on za BIRN.

Najugroženiji su videonovinari, za kojima je manja potražnja s obzirom na porast internetskih komunikacija i virtuelnih pres konferencija.

U Srbiji je bilo gubitka radnih mjesta, posebno u lokalnom javom emiteru sjeverne pokrajine Vojvodine, gdje je preko 100 osoba otpušteno između oktobra 2020. i januara 2021. godine. Većina ih je angažirana preko agencija sa nesigurnim ugovorima. RTV Vojvodina imala je smanjenje budžeta od 1,7 miliona eura od strane države tokom 2020.

“Ti su ljudi najviše radili na terenu i rizikovali svoje zdravlje”, kazao je Darko Šper, povjerenik Sindikata Nezavisnost u RTV Vojvodine.

“Direktor ih je čak i pohvalio, ali to nije bilo dovoljno,” kazao je za BIRN.

Šper dodaje da su se radni uvjeti za novinare pogoršali “jer su stalno na prvim linijama. Idu na teren da izvještavaju, iz COVID-19 ustanova, prave priloge uživo na ulicama ili svakodnevno razgovaraju sa gostima u studiju.”

Više posla za isto ili manje novca

Ilustracija. Foto: BIRN BiH

Prema ispitivanju, obim posla je porastao, pa tako u prosjeku preko 60 posto ispitanika navodi da imaju više posla od izbijanja pandemije.

U BiH je 73 posto ispitanika reklo da im se pvećao obim posla, a slijedi Srbija sa 70 posto.

“Radili smo triput više za isto ili manje novca”, naveo je u ispitivanju jedan novinar iz BiH.

Odgovori za anketu su dostavljani anonimno.

Ali, posao se obavlja sa istim resursima.

“Pored poslovnih izazova usred nadolazeće ekonomske krize kao rezultata epidemije, najveći problemi u samoj produkciji bili su ograničeni ljudski kapaciteti u odnosu na intenzitet produkcije, koji je bio značajno veći, i količina znanja u vezi sa temama javnog zdravlja”, kazao je direktor jedne medijske kuće iz Crne Gore.

S pozitivne strane, većina ispitanika zadovoljna je time kako su njihovi poslodavci rješavali pitanje zaštitne opreme i plaćenih bolovanja. Jedna trećina je rekla da su u velikoj mjeri prepušteni sami sebi.

Ukupno, 70 posto ispitanika reklo je da su im poslodavci obezbijedili zaštitnu opremu, a skoro 68 posto navodi da su dobili plaćeno bolovanje kada su morali u samoizolaciju ili karantin zbog COVID-a 19.

Još teže je doći do informacija

Ilustracija: BIRN BiH

U smislu svakodnevnih poslova, pandemija je ograničila mogućnosti novinara da se sa svojim izvorima lično susretnu, te je još više otežala dobijanje informacija od javnih zvaničnika.

Širom Balkana, osujećeni su napori na istraživanju ogromne javne potrošnje u borbi protiv novog koronavirusa, koja je često obavljana van normalnih procedura javne nabavke.

“Mogućnost da se lično sretnem sa svojim izvorima zbog ograničenja kretanja i teškoća u pribavljanju informacija iz institucija, koje ne održavaju press konferencije, bili su među najvećim problemima”, navodi jedan novinar iz Albanije.

Od ukupnog broja ispitanih, 51 posto njih je reklo da je bilo “lako” ili “veoma lako” dobiti dozvolu za izvještavanje tokom policijskog sata koji je uveden kako bi se ograničilo širenje koronavirusa. Međutim, u Srbiji je 31 posto ispitanika navelo da je to bilo “teško” ili “veoma teško”, a to je dvostruko više od prosjeka u regionu.

Novinari iz Srbije takođe su se suočili sa najviše teškoća kada govorimo o pribavljanju informacija od vlasti. Otprilike 53 posto ispitanika iz Srbije kazalo je da su rijetko dobijali odgovore iz zvaničnih izvora na pitanja u vezi sa COVID-om 19.

Od svih ispitanika, nekih 40 posto je kazalo da je broj neodgovorenih pitanja porastao od početka pandemije.

U Srbiji je Vlada pokušala i formalno ograničiti pristup informacijama putem uredbe od 31. marta, kojom se zabranjuje svima osim članovima Vlade i Kriznog štaba za COVID-19 da medijima daju informacije o pandemiji. Ovaj potez izazvao je dosta kritika, te je uredba opozvana.

Šper iz RTV Vojvodine optužio je vlasti Srbije da koriste pandemiju da ograniče nadzor nad nepovezanim pitanjima, navodeći restrikcije zbog COVID-a 19. Ali kad je došlo vrijeme za izbore u toj zemlji u junu 2020. godine, koje je vladajuća Srpska napredna stranka dobila velikom većinom, ta su ograničenja ukinuta.

“Kad su im trebali izbori, korona nije bila problem”, kaže Šper za BIRN.

“Ali bila je, međutim, kada su novinari i javnost željeli prisustvovati, na primjer, debati o ekološkom uticaju kineskog [proizvođača guma] Ling Longa u gradu Zrenjaninu [u Srbiji].”

Problemi s mentalnim zdravljem


Novinari u Parlamentu BiH. Foto: BIRN BiH

Stres nije novost za novinare, ali nalazi BIRN-ovog ispitivanja pokazuju da se problemi sa mentalnim zdravljem gomilaju.

Ukupno, skoro 58 posto ispitanika je reklo da je izvještavanje o COVID-u 19 uticalo na njihovo mentalno zdravlje. U Albaniji ta je brojka porasla na 73 posto. Pokazalo se da se novinari iz Crne Gore s tim nose daleko bolje, tako da je 29 posto njih reklo da su se suočili sa nekim problemima sa mentalnim zdravljem.

U istraživanju objavljenom u julu od strane Nezavisnog sindikata novinara i medijskih radnika (SSNM) Sjeverne Makedonije, 62 posto ispitanika reklo je da je kriza u velikoj mjeri uticala na njihovo mentalno zdravlje, dok je 48 posto reklo da im je potrebna profesionalna psihološka podrška.

Na Kosovu, koje se još navikava kao nezavisna država nakon odvajanja od Srbije 2008. godine, novinari su se morali uhvatiti u koštac sa dugotrajnom političkom krizom, pored COVID-a 19.

To je novinarima u ovoj mladoj državi ostavilo malo vremena da razmišljaju o svom mentalnom zdravlju.

“Čekamo da bude formirana treća Vlada od početka pandemije prije godinu dana”, kaže Begolli Pustina iz AJK-a.

“Dok se novinari širom svijeta fokusiraju samo na izvještavanje o pandemiji, naše kolege sa Kosova su prinuđene da se više fokusiraju na stalne političke krize,” kazala je ona za BIRN, dodajući da bi obim problema sa mentalnim zdravljem s kojim se suočavaju novinari mogao izaći na vidjelo tek kasnije.

Hoće li se novinarstvo oporaviti?


Stres za novinare nije ništa novo, ali nalazi istraživanja BIRN-a sugeriraju da se problemi s mentalnim zdravljem gomilaju. Foto: Sergey Zolkin / unsplash.com

BIRN je takođe pitao ispitanike novinare o tome kako su se oni i njihovi poslodavci nosili sa navalom dezinformacija tokom pandemije, kao i kako su komunicirali sa izvorima i pribavljali informacije.

Prema odgovorima, samo 34 posto redakcija koristi specijalnu alatku za borbu protiv dezinformacija ili provjeru informacija.

U Albaniji, na primjer, studija koju su proveli Albanski medijski savjet i Konrad Adenauer Stiftung pod nazivom ‘Mediji i informacije građana u doba korone’, pokazala je da su standardi opali.

“Monitoring pokazuje da su albanski mediji nazadovali u profesionalnim standardima informativnog izvještavanja,” navodi se u izvještaju. “U velikoj mjeri, vijesti koje su pravili albanski mediji imale su neizbalansirane izvore, bile su neprovjerene, te posljedično, pristrasne. Oslanjale su se uglavnom na izjave institucionalnih i državnih aktera, a najvećim dijelom su izjave tih aktera smatrane vijestima.”

Studija je zabilježila nedostatak istraživačkog novinarstva tokom pandemije.

Što se tiče sigurnosnih mjera opreza, samo 13,7 posto ispitanika iz BIRN-ove ankete navelo je da koristi Signal, koji se smatra sigurnijim, za komunikaciju sa svojim izvorima. Većina novinara oslanja se na telefon i elektronsku poštu, a slijede Viber i WhatsApp.

Velika većina ispitanika, njih 68,7 posto, navodi da vjeruju da će se medijski prostor u njihovim zemljama promijeniti nakon što prođe pandemija. Ta je brojka u Albaniji porasla do 86 posto, ali je u Crnoj Gori opala do 59 posto.

Mila Radulović iz Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) upozorava da su se novinari na Balkanu sa mnogim od tih problema, iako su oni pogoršani od izbijanja pandemije, suočavali još mnogo ranije.

“Postoji velika opasnost da će zbog ekonomske krize, koja je posljedica pandemije, veliki broj kolega izgubiti posao”, kazala je Radulović za BIRN.

Požalila se na uvjete rada u “većini redakcija”, ali je dodala: “O tome govorimo već godinama.”

This post is also available in: English (English)