Kuzmanović i ostali: Privođenja i ubistva

Miroslav Jović, koji je bio rezervni policajac, rekao je da je sa ugla Stanice javne bezbjednosti (SJB) vidio kako dvojica izvode profesora Midhata Gilića.

“Čuo sam, neko govori: ‘Vidi ga, pobježe…’ Neko je ispalio metak. Okrenuo sam se, nisam vidio ko je”, prisjetio se Jović i dodao da je čuo da je Gilić preminuo.

Svjedok je ispričao i kako je njegov prijatelj Meho Hamidović priveden u stanicu i pretučen. Prema njegovim riječima, Hamidović je razbio staklo i isjekao se, a potom je prebačen u bolnicu.

Kako je kazao, pušten je kući, gdje je ubijen. Kočić je rekao da je čuo da su ga ugušili jastukom i da je to učinio izvjesni Marjanović.

Na pitanje Odbrane, on je odgovorio da su Hamidovića pretukli pripadnici jedinice “Miće”, kao i da su dvojica iz ove jedinice izvodila Gilića.

Upitan da li mu je poznato da su pripadnici SJB-a rasvijetlili ubistvo Hamidovića i da su kao počinioci označeni Stanko Marjanović iz vojske i još tri saizvršioca, svjedok je kazao da mu je poznato da je Marjanović iz vojske.

Jović je potvrdio Odbrani da je s dolaskom “Mića” počelo masovnije privođenje nesrpskog stanovništva i da su oni bili “moćni”, te da im se niko nije mogao suprotstaviti. Rekao je i da je prije početka sukoba bilo oružanih incidenata, kao što je bacanje bombe na punkt policije u kojem je jedan policajac ranjen.

On je svjedočio na suđenju Dušanu Kuzmanoviću, Predragu Markočeviću i Marinku Đukiću, kojima se sudi za progon muslimanskog i hrvatskog stanovništva opštine Teslić – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Tesliću, Markočević komandir SJB-a, a Đukić šef Kriminalističke službe.

Svjedok Jović je kazao da od 2006. prima prijetnje, “usmeno i fizički”, od Marinka Đukića i njegovih sinova i da je sve prijavio policiji u Tesliću. On je pojasnio da je uzrok sukoba njegovo suprotstavljanje njihovim radnjama na otvaranju kamenoloma, ali da ima veze i sa današnjim svjedočenjem.

Na suđenju je svjedočio i Sadmir Kopić, koji je izjavio kako je sa bratom Besimom i drugim mještanima pobjegao iz sela Barići 6. juna 1992. godine, kada je bio pretres.

Tog dana, kako je naveo, uhapšen je njegov brat s još trojicom komšija, od kojih je jedan imao 15 godina. Svjedok je saznao da je njegov brat Besim Kopić zvani Rambo na kraju odveden u Teritorijalnu odbranu. Čuo je da su ga prozvali i da ga je izveo policajac Aleksa Petrović. Dodao je da se više nije vratio i da su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani poslije rata.

Kopić je ispričao da su prije pretresa u Barićima držali straže i da njegov brat nije dozvolio da uđu Markočević i Đukić.

“Brat im je rekao da se vrate i da nema nikome ući… Markočević je rekao: ‘Zapamtićeš i zažalićeš za čitav život’”, izjavio je svjedok.

On je kazao da je njegov otac išao u policiju da traži brata nakon hapšenja i da je na ulazu Kuzmanović rekao: “Tjeraj tog psa.” Ocu su, kako je dodao, drugi kazali da je Besima izveo Aleksa po naredbi Predraga Markočevića.

Kuzmanovićev branilac Petko Pavlović pitao je svjedoka zbog čega u izjavi datoj 2014. nije spominjao Kuzmanovića i susret sa ocem. Kopić je odgovorio da je tu izjavu davao kratko poslije operacije.

Slično obrazloženje je dao i na pitanja drugih branilaca, koji su naveli da nije spominjao da je Markočević rekao njegovom bratu da će zažaliti, kao ni da mu je brat izveden po njegovom naređenju.

Branilac Duško Panić napomenuo je da je svjedok u ranijoj izjavi naveo da je “mišljenja da se htio osvetiti”.

Đukićev branilac Branko Lukić je kazao da svjedok nije spominjao da je optuženi bio sa Markočevićem kada ga je vratio njegov brat.

“Brat mi je rekao da je bio Đukić. Tad ga nisam spomenuo. Treba doći kući. Ja živim u Tesliću”, kazao je Kopić.

Nastavak suđenja zakazan je za 2. decembar.