Na godišnjicu kada je 6. augusta 1992. iz logora “Omarska” prebačen u “Manjaču”, bivši zatvorenik iz Prijedora prisjeća se kroz šta su sve prošli on i njegov maloljetni sin zajedno sa stotinama komšija.
Đulsa Velić imala je 49 godina kada je u julu 1995. napustila Srebrenicu sa svojom porodicom, ali i još oko 40.000 žena, djece i staraca koji su u kolonama autobusa i kamiona prebačeni iz Potočara prema Kladnju. Tog ljeta je u Srebrenici i okolini ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka. Svoju priču o preživljavanju genocida Đulsa Velić je ispričala Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) i Memorijalnom centru Srebrenica u okviru projekta “Životi iza polja smrti”, mjesec dana prije nego je preminula.
Edin Hadžović je preživio “živi štit” u Doboju sredinom jula 1992. godine, kada je ubijeno 27 civila, o čemu je svjedočio pred Haškim tribunalom u predmetu protiv nekadašnjih šefova Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije – Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) govori kako očekuje da će biti osuđeni na doživotnu kaznu zatvora.
Na 28. godišnjicu zločina počinjenih u logoru “Sušica” u Vlasenici, za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) govori Damir Kičić, koji je imao 12 godina kada su ga 1992. zarobili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS). Iako je u zarobljeništvu u “Sušici” proveo samo jednu noć, ona mu je, kako kaže, trauma i teret koji će nositi cijeli život, i podsjećanje na mjesto koje mu je oduzelo brata, oca i daidžu.
Ljubiša Milošević je imao 23 godine kada je početkom rata 1992. odbio da ratuje i pobjegao u Srbiju, spasivši sa sobom i dvojicu drugova Bošnjaka, kaže njegova majka u ispovijesti za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) i objašnjava da je njen sin izgubio život kada je vraćen u vojsku 1995. godine.
Sarajlija Zaim Beganović nikad nije prestao da traga za kćerkom Andreom, koja je 1992. kao petogodišnja djevojčica nestala pod nerazjašnjenim okolnostima na Korčuli u Hrvatskoj. Snagu za život daje mu pomisao da je njegova djevojčica i dalje živa, te iako mu zvanično institucije nisu mogle pomoći, on se nada da će mu neko javiti vijesti o njoj.
Nermini Alukić su 23. jula 1992. iz kuće u selu Zecovi kod Prijedora, s rukama na potiljku, odvedeni otac Suljo i sedamnaestogodišnji brat Amir Tatarević. Istog dana je njihova tijela našla u selu, s tijelima mnogih komšija. U susret 28. godišnjici zločina, Alukić je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) opisala šta je tada preživjela, te kazala da, uprkos godinama, bol za najmilijima ne jenjava.
Salko Ibišević je najmlađa žrtva genocida koja će ove godine biti ukopana u Memorijalnom centru Srebrenica. On je imao 23 godine kada je krenuo iz Srebrenice da se spasi.
Almin Đelilović je kao dvadesetjednogodišnjak šest mjeseci bio zatočen u logorima oko Sarajeva, kada ga ni rođeni otac nije prepoznao nakon premlaćivanja u kojem je gutao vlastite zube, kaže on u ispovijesti za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).