Strah i trepet u Jablanici

Matija Jakšiæ se prisjetio kako je u jesen 1993. doveden u Donju Jablanicu, gdje ga je, kako je naveo, udarao Deba.“Doveli su nas u štalu, u kojoj je dominirao gospodin Deba. Pored je bio i mali trap, prostor pet-šest kvadrata, visine možda metar i po, zatvoren vratima od drveta. Ja nisam boravio u trapu. Zuka je bio jedan profesionalni vojnik, a ovaj tu Deba i njegov nalogodavac Nihad bili su krvoloci. Mitar Zelenika mi je rekao kada sam došao u štalu: ‘To je Deba, strah i trepet’”, kazao je Jakšiæ. On je isprièao kako su zatoèenici udarani nakon što je pala granata i ranila jednog stražara. “Odnekud su se stvorili Deba i Nihad i rekli: ‘Sad ih postrojite da ih njihove ustaše ubiju.’ Tu je bio i špalir vojnika, njih oko 30. Svi su nas tukli, posebno Deba, udarao je nogama i šakama. Mene je lièno udarao, što sam osjetio na svojim leðima i bubrezima, a malom Pavloviæu je slomio tri-èetiri zuba”, kazao je svjedok. Prema njegovom iskazu, Deba i i drugi su ih tjerali da ližu beton, da legnu potrbuške ili da klanjanju, pa ih onda udarali po leðima i stomaku. Svjedok je rekao da je prebaèen u Muzej “Bitka na Neretvi”, gdje je upoznao Karla Mariæa. “Njega je Deba ostavio totalnim invalidom, Karlo mi je prièao nešto, a i ovi zatvorenici”, kazao je Jakšiæ, koji je naveo da je Debu prepoznao “još u hodniku sudnice”. Tahiroviæ, nekadašnji pripadnik Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), optužen je da je 1993. godine uèestvovao u muèenjima, zlostavljanjima i ponižavanjima zatoèenih civila i zarobljenika hrvatske nacionalnosti u Jablanici.Svjedok Zvonimir Kukiæ je kazao da je Debu upoznao kada je iz muzeja prebaèen u bazu kod Rogiæa kuæa. “Nisam vidio da je nešto loše napravio, ali sam ga stalno viðao sa Nihadom. To je bio momak pun energije, mlad, nosio talijanku frizuru. Meni nije ništa loše uradio. No, èuo sam i od svojih, kao i od njegovih, da je drugima radio sve i svašta, da je izmlatio ovog, onog”, isprièao je Kukiæ. I svjedok Vinko Dubas se Debe sjeæa iz Rogiæa kuæa, gdje je njih desetak bilo zatoèeno “u trapu visine metar i trideset”. Deba mu je, kako je naveo, jedne prilike rekao da ide s njima na “tuširanje”. “Uplašio sam se, razmišljao sam kuda me vode i ko zna šta æe se desiti. Nisam znao šta znaèi ‘tuširanje’. Odveli su me do mog stana i rekli da im moram dati novac”, isprièao je Dubas i dodao da je njegova sestra nekome od njih dala oko 5.000 maraka. Na suðenju je svjedoèio i Adem Halebiæ, koji je naveo da je od maja 1993. godine bio stražar u Muzeju “Bitka za ranjenike”, gdje su na spratu bili smješteni civili hrvatske nacionalnosti.“Osim na spratu, zatvorenika je bilo i u podrumu, kao i ratnih zarobljenika. Podrumske prostorije su bile s malo svjetla i bilo ih je negdje šest-sedam. U te prostorije je mogao svako da uðe, a ja nisam mogao da sprijeèim onoga koga sam se bojao”, kazao je svjedok. On je dodao kako je èuo da su pojedinci dolazili i ulazili na silu u podrumske prostorije i loše postupali prema zatvorenicima. Svjedok je kazao da nikada nije vidio optuženog i da je samo èuo za Debu. Nastavak suðenja zakazan je za 14. septembar.