Bez licenci: Ko nas liječi?
ZAPEČAĆENO
Detektor otkriva propuste u sistemu koji omogućavaju ljekarima da u BiH rade bez licence. Tokom istraživanja otkrivena je i poliklinika koja prima pacijente, uprkos zabrani.
Kada su sa vreline hercegovačkog sunca i 40 stepeni u hladovini novinari Detektora u julu ušli u zgradu poliklinike Mart (Medical Art Center) u Ljubuškom, svijet je postao mnogo ugodnije mjesto.
Veliko svijetlo predsoblje, nov bijeli namještaj, klimatizirane prostorije, lagana umirujuća muzika i ljubazno osoblje na recepciji koje ulijeva nadu da ćete sa klinike nakon zahvata izaći zadovoljniji fizičkim izgledom nego ranije.
Sve je izgledalo prilično obećavajuće. Osim jednog važnog detalja, koji nije bio javan.
Poliklinici Mart zabranjen je rad, a jedan od doktora koji radi sa pacijentima u toj ustanovi nema licencu za rad u Bosni i Hercegovini.
Detektor je otkrio najmanje 15 ljekara koji su u BiH radili ili još uvijek rade bez neophodnih licenci ili saglasnosti, a jedan od njih pacijente prima upravo u poliklinici koja nije u registrima nadležnog ministarstva i ima zabranu rada. Istraživanje je otkrilo da bi taj broj mogao i veći, s obzirom na to da u pojedinim kantonima nema zdravstvenih inspektora koji kontrolišu rad zdravstvenih ustanova.
Mart, koja je registrovana 2024. kao privatna zdravstvena ustanova, na svom sajtu nudi tretmane botoxa, filera, vitaminske infuzije, usluge u oblasti fizijatrije, biopsiju, uklanjanje tumora, ultrazvučnu dijagnostiku i rekonstrukciju dojke.
Na sajtu koji kliniku promoviše kao medicinski umjetnički centar navodi se da su posvećeni “dovođenju najviših standarda estetske kirurgije u Bosnu i Hercegovinu”.
Vlasnica poliklinike Edina Hadžalić novinarima Detektora u dva navrata je tvrdila da poliklinika ne radi, već da je “u procesu verifikacije“.
Uprkos tome, novinarka Detektora, koja se predstavila kao zainteresovana pacijentica, na licu mjesta zakazala je termin za konsultacije i zahvat nakon toga.
“Sada nije vrijeme za hemijski piling zbog sunca, ali možemo napraviti kolagenska vlakna… Što se tiče botoksa (...) samo se preporučuje taj dan baš da se zaštitite“, rečeno joj je.
Jedan mililitar hijalurona koji bi novinarki ubrizgali u usne, objasnili su, košta 500 maraka. Može uzeti i pola ako smatra da bi cijeli bio previše. Botoks - 300 maraka po regiji. Ukoliko uradi tri regije, sa popustom - 700 maraka.
Uz riječi “nemojte ništa se Vi brinuti”, zakazala je finalne konsultacije za narednu sedmicu “sa doktoricom“ i dogovor termina za zahvate.
Rečeno je da će tada dobiti i detaljnije informacije o tome koja vrsta botoksa će biti korištena.
Nakon uspješno zakazanog termina, novinarke Detektora predstavile su se vlasnici i objasnile da su u kliniku došle jer prethodnih sedmica, nakon početnog razgovora, više nije željela odgovoriti na pozive.
“Je l’ možemo išta poslije? Imam ovdje taman gošće“, bila je jedna od prvih reakcija Edine Hadžalić.
Kasnije će reći: “Ne razumijem zašto vi pokušavate nasilu doći do nas.”
U razgovoru nakon toga ispostavit će se da su “gošće“, dvije nasmijane mlade žene u predsoblju, njene prijateljice sa kojima “dogovara narudžbe materijala“.
Crno tržište botoksa bila je tema istraživanja Centra za istraživačko novinarstvo BiH, koji je 2025. godine otkrio kako se u BiH koristi i botoks koji nije registrovan i koji ubrizgavaju nestručne osobe.
U razgovoru koji je uslijedio, vlasnica poliklinike nije mogla pružiti Detektoru konkretne informacije o tome da li im je zabranjen rad, ko je i kada izdao licence ljekarima koji rade u Martu, te kada su registrovani u Ministarstvu zdravstva Zapadnohercegovačkog kantona.
Između ostalog, novinarkama je rekla da u poliklinici nemaju doktore, te da nemaju zabranu rada, kao i da ne rade.
“Imam informaciju da je sve uredu”, kazala je Hadžalić
Na konstataciju da je novinarka upravo zakazala zahvat nije odgovorila.
Objasnila je da ima udruženje koje se bavi humanitarnim radom u borbi protiv raka dojke.
“Ne mogu s vama naći zajedničku temu“, dodala je.
Nakon što su novinarke Detektora napustile kliniku, Hadžalić ih je naknadno pozvala u jedan od najljepših ljubuških restorana na ručak koji su novinarke odbile.
“Čeka vas”, reklo je osoblje restorana na ulazu.
Tokom tog razgovora dogovoreno je da Hadžalić sa advokatom provjeri kada je i gdje poliklinika registrovana, kao i gdje su doktori licencirani, te da te informacije ustupi dan kasnije.
Sutradan je ipak kratko rekla:
“Odlučili smo se da nećemo zvanično davati nikakve izjave”.
Da bi privatna poliklinika radila, zakon propisuje da je potrebno da bude osnovana kao pravno lice, upisana u sudski registar, a zatim i da dobije dozvolu kantonalnog ministarstva zdravstva.
Zdravstvena ustanova može početi s radom nakon konačnosti rješenja ministarstva o ispunjavanju uvjeta.
Među njima su uvjeti o prostoru u kojem poliklinika radi, zaposlenom osoblju, higijensko-sanitetskim mjerama koje mora poštovati, opremi kojom mora raspolagati.
Postoji i registar privatnih zdravstvenih ustanova, koji u slučaju poliklinike Mart vodi Ministarstvo zdravstva Zapadnohercegovačkog kantona.
Iz te institucije u pisanom odgovoru za Detektor 16. juna 2026. navedeno je da u registru zdravstvenih nemaju evidentiranu polikliniku Mart.
Ukoliko poliklinika radi, a nije upisana u registar, navodi se u odgovoru Ministarstva, za informacije je nadležna inspekcija.
Uprava za inspekcijske poslove ZHK je zabranila rad poliklinici Mart i kaznila je novčano, potvrđeno je u pisanom odgovoru 6. jula za Detektor.
Kako se navodi, poliklinika je zatvorena i zapečaćena.
Jedna od doktorica u poliklinici je i specijalista plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije iz Splita, Zrinka Pribudić. U poslovnim registrima navodi se i kao direktorica poliklinike Mart.
Prema domaćem zakonodavstvu, svaki doktor u BiH, bez obzira da li je državljanin ili dolazi iz inostranstva, mora imati licencu za rad sa pacijentima, objašnjeno je Detektoru u pisanom odgovoru iz Ljekarske komore Tuzlanskog kantona.
Prema zvaničnim podacima koje je 3. juna 2026. godine Detektor dobio od Ljekarske komore Zapadnohercegovačkog kantona, u kojem se nalazi i Ljubuški, Pribudić nema licencu za rad u ovom kantonu.
Vlasnica poliklinike Edina Hadžalić novinarima Detektora je rekla u telefonskom razgovoru, prije posjete Detektora njenoj poliklinici, da Pribudić “trenutno ne pruža” nikakve usluge pacijentima jer je “poliklinika u procesu verifikacije”.
Isto je ponovila i prilikom dolaska novinara u Ljubuški.
Videosnimci na društvenim mrežama na kojima se vidi doktorica Pribudić kako radi sa pacijenticama, tek su reklama, rekla je Hadžalić.
“Mi nju plasiramo u BiH. (...) Mi moramo pripremiti teren da kad krenemo imamo pacijente”.
Kao dokaz da doktorica Pribudić ima licencu, vlasnica je pokazala fotografiju iz telefona na kojoj njih dvije poziraju nasmijane ispred zgrade iz koje su izašle. Iz razgovora, novinarke shvataju da se radi o trenutku kada je doktorica Pribudić polagala neophodni ispit za rad u BiH, što ne znači da je dobila licencu.
“Ja sam s njom čak učila pitanja, i Ustav BiH”, rekla je Hadžalić.
Novinare Detektora odbila je povezati sa doktoricom Pribudić, navodeći da ona ne želi razgovarati.
Na nalozima na društvenim mrežama poliklinike Mart među snimcima se nalaze i oni na kojima se vidi kako Pribudić izvodi estetske zahvate na pacijenticama.
Ocjena za njen rad ostavljena je i na Google recenzijama poliklinike.
“Zrinka je stvarno odlična liječnica, sve mi je detaljno objasnila, uputila me u dio što me čeka nakon zahvata koji me najviše brinuo. Baš sam zadovoljna sa rezultatima. Imaju moju preporuku!”, napisano je u jednoj recenziji.
Na pitanje ko je izdao licencu za Pribudić, Edina Hadžalić rekla je u telefonskom razgovoru da je to uradila “nadležna komora“.
Nakon dodatnih novinarskih pitanja, precizirala je da je riječ o “komori BiH”, koja ne postoji.
Detektor se obratio i Federalnoj ljekarskoj komori, odakle je potvrđeno da je nadležnost za izdavanje licenci na kantonalnim komorama, a nadležna za Pribudić je ranije već potvrdila Detektoru da ona nema licencu.
Iz KBC Split, u kojoj Pribudić radi, nije odgovoreno na pismeni upit Detektora o tome da li smatraju da njen angažman u Martu šteti kredibilitetu njihove ustanove. Detektor je tu ustanovu pitao i da novinare spoje sa doktoricom. Pribudić radi i u poliklinici Matulić u Splitu, gdje su novinarima u telefonskom razgovoru odbili da podijele njen broj telefona.
Iz registra poslovnih portala vidi se da je poliklinika Mart u prethodne dvije godine ostvarivala prihode, pa je tako 2024. godine ukupan prihod iznosio pet hiljada maraka, a u 2025. godini 1.700 maraka. Te godine imala je i jednu zaposlenu osobu.
Među recenzijama rada klinike na Google-u su i one koje su ostavili pacijenti koji su već bili korisnici usluga.
“Tim radi sa izuzetnom kompetentnošću, higijenom i osjetljivošću. Rezultati mog estetskog tretmana su prirodni i upravo onakvi kakve sam zamišljala“, navodi se u jednoj recenziji.
“Vrlo profesionalno i ljubazno osoblje, ugodna atmosfera i odlični rezultati“, napisala je druga korisnica.
U maju ove godine raspisan je oglas za prijem specijalista iz oblasti pulmologije, dermatologije, medicine rada, neurologije, nuklearne medicine, pedijatrije, anesteziologije, reumatologije, otorinolaringologije i maksilofacijalne hirurgije.
Početkom juna ove godine predstavljen je i novi član poliklinike Mart, specijalista maksilofacijalne hirurgije Goran Šimić, koji radi u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru na Odjelu maksilofacijalne hirurgije.
Detektor je poslao pisani upit SKB Mostar i pitao da novinare povežu sa Šimićem, kao i da li u toj ustanovi smatraju da angažman njihovog ljekara u poliklinici bez dozvole šteti njihovom kredibilitetu, ali nije dobio odgovor do objave ovog teksta.
“Trenutno imamo poplavu ‘konsultanata’ koji dolaze u privatne klinike”, rekao je za Detektor predsjednik Ljekarske komore Federacije BiH i specijalista neuropsihijatrije Rifat Rijad Zaid.
Za njega je riječ o “sivoj zoni” i izigravanju zakona.
“Dolaze i po kojekakvim prostorijama, stanovima, da ne kažem halama, nude ‘besplatne medicinske savjete’ narodu koji tu dolazi po to. To je potpuno protuzakonito, te osobe, ti strani doktori na taj način ne smiju dolaziti u BiH, ne smiju nuditi ili pružati zdravstvene usluge jer oni tu ne nude recepte iz kuhanja nego stručan medicinski savjet koji može prouzročiti konkretnu posljedicu”, objasnio je Rijad Zaid.
Svaki dan koji taj ljekar provede u nekoj privatnoj zdravstvenoj ustanovi je, prema njegovom mišljenju, protuzakonit i može nositi posljedice i za njega i za ustanovu.
“Od kršenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti do krivičnog djela lažnog predstavljanja”, objasnio je on.
Detektor je potvrdio početkom juna 2026. da u Ljekarskoj komori Zapadnohercegovačkog kantona nije licenciran ni doktor Josip Baković, abdominalni hirurg iz Zagreba.
On u prosjeku jednom mjesečno dolazi i radi sa pacijentima u privatnoj poliklinici Futura u Širokom Brijegu, rečeno je novinarima u telefonskom pozivu toj poliklinici.
Iz ove poliklinike nisu odgovorili na upite Detektora o tome da li je i gdje Baković licenciran za rad u kantonu u kojem je i poliklinika, a novinare nisu mogli ni povezati sa doktorom.
Za Detektor je iz Kliničke bolnice Dubrava, gdje Baković radi, u pismenom odgovoru rečeno da nemaju saznanja da on radi u BiH, te da KB Dubrava nije upoznata s postupkom dodjele licenci doktorima medicine u Bosni i Hercegovini.
I doktor iz Turske Ozcan Ciklatekerlio je trebalo da ima licencu Ljekarske komore Kantona Sarajevo (KS). Njegove usluge u Sarajevu 2022. godine reklamirala je poliklinika Vatanmed.
“Slavni turski doktor je u četvrtak i petak u Sarajevu. Neka bol postane prošlost uz revolucionarnu terapiju“, glasila je jedna od objava na društvenim mrežama te klinike, koja je nekoliko dana prije planiranog dolaska Ciklatekerliu pozvala pacijente da rezervišu svoj termin za radiofrekventnu ablaciju za uklanjanje bola u leđima, koljenima i vratu.
U Ljekarskoj komori KS-a za Detektor su potvrdili da nisu izdali licencu za Ciklatekerlia.
On je u poruci koju je poslao Detektoru preko WhatsApp-a rekao da je dolazio “jednom ili dva puta“ na konsultacije sa pacijentima koji su željeli doći u Tursku kako bi se podvrgnuli nekom zahvatu.
“Koliko se sjećam, procedura za dobijanje dozvole bila je komplikovana i nismo željeli da se bavimo time, jer sam u to vrijeme bio jako zauzet“, rekao je Ciklatekerlio.
Ali po zakonu, i za konsultacije sa pacijentima ovaj doktor morao je imati određene saglasnosti, koje izdaje Ministarstvo zdravstva KS-a.
Iz te institucije za Detektor je potvrđeno da on nije na spisku ljekara kojima je u prethodnim godinama data saglasnost za konsultantski rad.
Iz Vatanmed poliklinike nisu odgovorili na pisana pitanja Detektora o Ciklatekerlio.
Detektor je otkrio i da na spisku Ministarstva za ljekare kojima je izdata dozvola za obavljanje konsultantskog rada nije ni najmanje deset ljekara iz Turske koji su u periodu od početka 2024. do juna 2026. godine boravili u poliklinici Sanasa u Sarajevu.
Posljedice za pacijente koji dolaze kod ljekara koji nema licencu mogu biti strašne, kaže u razgovoru za Detektor Sead Sefić, predsjednik Udruženja oboljelih od raka prostate FBiH. Sefić je i pokretač inicijative Glasaj za život, koja okuplja udruženja pacijenata.
On kaže da je odgovornost za rad takvih ljekara na ustanovama koje ih zapošljavaju ili povremeno angažuju. Vjeruje da se to dešava zbog nedostatka ljekara u BiH.
“Upravo je nedostatak ljekara jedan od najvećih problema koje smo uočili u zdravstvu u BiH”, kaže Sefić.
Predstavništva stranih bolnica u BiH često posreduju između lokalnih zdravstvenih ustanova i doktora. Pacijenti dolaze na kosultacije kod stranih ljekara u BiH, zatim ustupaju svoju medicinsku dokumentaciju i nakon toga odlaze u inostranstvo – iz Federacije BiH često u Tursku.
Turski ljekari koji su u Sanasi “gostovali“ bez licence ili saglasnosti Ministarstva, u Sarajevu su boravili u različitim periodima tokom 2024. godine.
Svi oni u tom trenutku su radili za privatnu tursku bolnicu Liv Hospital, koja ima svoje predstavništvo u Sarajevu i ogranak u Mostaru. Iz tog predstavništva su u pisanom odgovoru naveli da nemaju zakonski osnov da od ljekarskih komora traže ili dobiju licence.
Oni za Detektor objašnjavaju da je saradnja sa zdravstvenim ustanovama bazirana na tome da se održavaju “informativni dani“ sa doktorima iz Turske, isključivo u partnerskim bolnicama i poliklinikama u BiH.
“Te domaće ustanove, kao licencirani domaćini, odgovorne su za pravni i administrativni okvir unutar svojih prostorija“, naveli su u pisanom odgovoru.
U njemu se navodi i da turski ljekari nisu pregledali pacijente u BiH, već da je riječ isključivo o informativnom i edukacijskom karakteru susreta.
“Liječenje pacijenta je isključivo u Turskoj; ukoliko pacijenti nakon razgovora žele pregled ili liječenje, oni u tu svrhu putuju u naše bolnice u Republici Turskoj.“
Iz poliklinike Sanasa nisu odgovorili na upite Detektora o procedurama koje gostujući ljekari trebaju ispuniti, niti su naveli ko je ljekarima koji su gostovali kod njih izdao saglasnost.
Za Detektor je potvrđeno i da je Ministarstvo zdravstva KS-a izdalo nekoliko saglasnosti za konsultantski rad stranim ljekarima u BiH.
Među njima je i Mustafa Avsar, koji je saglasnost dobio u decembru 2025. i martu 2026. godine.
Detektor je vidio na Facebook nalogu privatne kompanije Global Group da je Avsar, iako je dobio dozvolu za konsultacije u decembru 2025., najavljen kao doktor koji će pregledati djecu u bolnici Medicana.
Iz Global Group su na upit Detektor o Avsaru naveli da njegov dolazak nije organizovala ta kompanija, već Medicana Health Group. Iz te privatne zdravstvene ustanove u pisanom odgovoru za Detektor kažu da je Avsar tokom dvodnevnog boravka pružao samo konsultacije, te da nije pregledao pacijente.
Saglasnost za konsultacije su dobili i Ozcan Ozturk i Hakan Senaran u januaru 2026., kao i Okan Ozkunt mjesec dana kasnije. Oni su gostovali u bolnici Medicana. Saglasnost je izdata i doktorici Meral Gunaldi u novembru 2025., a kako se vidi na društvenim mrežama, njen boravak najavljen je u Sanasi. Obje privatne ustanove su uredno reklamirale “konsultacije” sa tim ljekarima, što je u skladu sa pravilima, uvjerio se Detektor analizom objava na njihovim društvenim mrežama.
Svi ljekari čija imena je Detektor izdvojio, a koji povremeno dolaze u Republiku Srpsku kao gostujući iz Srbije imali su, prema podacima Komore doktora medicine RS-a, važeću licencu za rad ili se nalaze u postupku obnove licence.
U Hercegovačko-neretvanskom kantonu najmanje dva ljekara pružaju povremene usluge pacijentima u Mostaru bez izdatih licenci i odobrenja.
Iz komore ovog kantona, od osam imena koja im je Detektor poslao, dva nisu imali u svom registru, ali nisu željeli precizirati njihova imena.
Lejla Soylu iz bh. predstavništva zdravstvene grupacije Medipol Global - velike turske bolnice sa predstavništvom u Sarajevu, koja posreduje između pacijenata i ljekara koji dolaze, kaže da se svaki put drži zakona u tom posredovanju.
Soylu je u razgovoru za Detektor ocijenila da je Medipol Global zbog složenih procedura nekoliko puta odustajao od posjeta stranih ljekara, posebno u Sarajevu.
“Ja sam isključivo neko ko se drži zakona, ko neće mimo zakona apsolutno ništa uraditi jer znam šta me može sačekati, sutra bilo kakva prijava i ja da dobijem, i bolnica i ljekar da bude prognan, tako da ja gledam maksimalno. Ako mogu da napravim, mogu kroz papire, ako ne mogu, onda uopće ne radim ovdje”, navela je ona.
Dodala je i da je odustajala od dovođenja stranih ljekara u Sarajevu jer nije htjela da je sačeka neka vrsta neugodnosti.
“Pa sam radila u Tuzli, u Zenici, u RS (...) ali ovdje u Sarajevu sam imala problema sa dobijanjem papira“, rekla je.
Dodala je i da sve dozvole dobija putem ljekarskih komora.
“One zahtijevaju određenu dokumentaciju od ljekara koju mi pribavimo i dostavimo, a kasnije nam ministar zdravstva potpiše, da saglasnost, i mi na taj način bez problema idemo u proces. Prije toga izvadimo radnu dozvolu“, objasnila je Soylu.
Kantonalne uprave za inspekcijske poslove imaju predviđeno mjesto zdravstvenog inspektora, koji kontroliše i zakonitost rada privatnih ustanova.
Ipak, kako je Detektor otkrio, u nekim kantonima inspektora iz oblasti zdravstva uopšte nema.
Iz Uprave za inspekcijske poslove Kantona 10 navode da ne mogu provoditi inspekcijski nadzor jer nemaju zaposlenu osobu sa odgovarajućim zdravstvenim usmjerenjem VSS - doktor, te da sve zahtjeve iz ove oblasti delegiraju Federalnoj upravi za inspekcijske poslove.
Oni su u pisanom odgovoru dodali i da nisu imali prijave koje se odnose na rad ljekara iz inostranstva.
U Federalnoj upravi za inspekcijske poslove navode da su zdravstveni inspektori te institucije nadležni za Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, Univerzitetski klinički centar Tuzla, Sveučilišnu kliničku bolnicu Mostar, Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH i Zavod za zdravstvenu zaštitu radnika u saobraćaju, te za dio privatnih ustanova koje se bave biomedicinski potpomognutom oplodnjom.
Zdravstvenog inspektora nemaju ni u Posavskom kantonu, navode u pisanom odgovoru Detektoru. U posljednjih godinu i po nema ga ni u Srednjobosanskom kantonu (SBK), otkad je osoba zadužena za taj segment na bolovanju, rečeno je u usmenom razgovoru novinarima Detektora u odjeljenju za inspekcijske poslove Vlade SBK-a.
Iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove u Sarajevu za Detektor u pisanom odgovoru navode da je u posljednje dvije godine zdravstvena inspekcija te uprave zaprimila dva zahtjeva za inspekcijske nadzore, na okolnosti rada ljekara - stranaca bez dokumentacije.
Jedna prijava nije bila osnovana, a druga se ticala poliklinike New Life u Sarajevu, o kojoj su mediji već pisali kada je zatvorena krajem 2025. godine, nakon čega su reagovale i institucije jer se nije znala sudbina biološkog materijala pacijenata.
U odgovoru inspekcije za Detektor se potvrđuje da doktor Seven Ali, koji je zatečen u poliklinici New Life, nije imao licencu za rad, te da su inspektori tada izrekli novčane kazne i privremeno zabranili pružanje usluga iz oblasti ginekologije i akušerstva toj privatnoj ustanovi.
Vlasnica poliklinike Mart iz Ljubuškog Edina Hadžalić rekla je u razgovoru s novinarkama Detektora da je željela započeti “jednu lijepu medicinsku priču”.
Došla je iz Njemačke, ispričala je novinarkama. Tamo je “navikla na uređen sistem“.
“Trudimo se, krvarimo da napravimo sve kako treba, a nismo u državi koja će nam pružiti ruku“, kaže.
Poliklinika Mart iz Ljubuškog reklamirala se na svojim društvenim mrežama do 29. juna, kada ih je posjetila ekipa Detektora.
Sead Sefić iz projekta Glasaj za život jasno kaže šta rad ljekara bez licence može značiti za pacijente:
“Dolazite u dodir sa čovjekom koji možda nije dovoljno stručan i edukovan. Nedostatak licence je poguban za pacijenta”, poručio je Sefić.
Ovom članku doprinijela je Alena Beširević