Bježeći od rata u Sudanu, trojica mladića preživjela su hladnoću i snijeg na bosanskohercegovačkim planinama. Ali borba za njihove udove nije završila njihovim spašavanjem. Između bolnica, procedura i različitih nadležnosti zdravstvenog sistema, vrijeme je prolazilo, a posljedice promrzlina postajale su nepovratne. Na kraju su amputacije postale jedina opcija, pretvarajući potragu za sigurnošću u priču o trajnom gubitku.
Moje malo dijete čeka kad će tata da se vrati. Majka čeka sina da se javi. Supruga čeka muža. Bilo mi je jako bolno da njima pričam šta se dešava sa mnom. — Omar Sabu, 36 godina, Sudan
Foto: Detektor
Kada ih je ekipa Detektora posjetila 10. februara 2026. godine, bili su umotani u zavoje u Domu za stare u Sarajevu. Umjesto iskoraka u sigurnost razvijene evropske demokratije, kojoj su se nadali, pitali su se da li će ikada opet moći da hodaju.
Ilijas (22), Fadil (45) i Omar (36) napustili su Sudan u potrazi za boljom i sigurnijom budućnošću. Umjesto toga, završili su u životnoj opasnosti, s promrzlinama i gangrenom, u BiH.
Detektor je otkrio da su u takvom stanju bili danima vraćani iz bolnice u izbjeglički kamp, da su se suočavali s problemom transporta do bolnica, od kojih je jedna priznala da nema kapaciteta za liječenje.
Rekonstrukciju događaja Detektor je napravio na osnovu razgovora s trojicom migranata, analize medicinske dokumentacije, odgovora institucija, kao i izjava i poruka koje su aktivisti dostavili novinarima.
Ovako je sve počelo…
Brutalni građanski rat ušao je u drugu godinu. Sudan je postao poprište najveće izbjegličke krize na planeti, uz preko deset miliona interno raseljenih. Desetine miliona ljudi gladuje u najvećoj humanitarnoj katastrofi na svijetu.
Ilijas Abdulah završio je gimnaziju u Sudanu. Živi u porodici s roditeljima, dva brata i pet sestara. Iz Sudana je otišao zbog rata i straha od regrutacije 5. aprila 2025. godine.
„Imao sam dosta problema s vojskom jer ima i paravojska. Izbjegao sam odatle“, objasnio je Ilijas za Detektor.
Želja mu je da ode u Njemačku, studira IT i da radi, kako bi pomogao svojoj porodici, koja se nalazi u teškoj situaciji.
Fadil Muhammad, koga zovu nadimkom Lebnani, otac je šestero djece. U Sudanu se bavi poljoprivredom. Zbog rata napušta Sudan 3. jula 2024. godine, kako bi obezbijedio život za sebe i porodicu.
Želja mu je da se ujedini sa bratom koji živi u Velikoj Britaniji.
Omar Sabu je otac troje djece. Radi u policiji u Sudanu. Svoju državu je napustio 16. septembra 2025. godine zbog rata.
Želi da stigne do Njemačke i pokuša obezbijediti svojoj porodici normalan život.
Ilijas, Fadil i Omar sreli su se na plantaži narandži u Grčkoj.
„Odlučili smo ja i moji prijatelji, došli smo do zaključka da Grčka nije za nas (…) i onda smo krenuli u 11. mjesecu iz Grčke“, ispričao je Omar.
Zajedno su prešli put preko Sjeverne Makedonije, Kosova, Crne Gore do Bosne i Hercegovine.
„Nisam znao ništa o Bosni, samo sam je našao na karti“, prisjetio se Omar.
Put prema Bihaću i granici s Hrvatskom.
Bez hrane, bez signala, temperature u minusu. Ilijas i Omar kreću po pomoć — Fadil ostaje gore.
Spašavanje Fadila na Plješevici. Privatna arhiva.
Hitna u blizini Plješevice u Bihaću. Privatna arhiva.
Kamp tri puta obavještava IOM da nema prevoza. Termini previjanja pomjeraju se i na 1:30 ujutro.
U izbjegličkom kampu u Ušivku u blizini Sarajeva proveli su već šest dana. U tom mjesecu BiH je registrovala oko 1.000 izbjeglica, od čega je 16 posto njih iz Sudana. Ilijas, Fadil i Omar napuštaju kamp i autobusom odlaze do Bihaća, odakle se taksijem odvoze do brda Plješevica, na samoj granici između BiH i Hrvatske.
Pratili su mapu i našli se u šumi. U početku nije bilo puno snijega, ali u narednim danima padavine su intenzivirane.
Nakon šest dana provedenih u šumama na brdu, uz padavine snijega i temperature u minusu, odlučuju pozvati policiju, ali se tokom nekoliko poziva ne uspijevaju sporazumjeti. Ilijas i Omar kreću prema Bihaću, da potraže pomoć. Fadil ostaje u šumi.
Policija je pozvala hitnu pomoć i Ilijas i Omar su odvezeni u Urgentni centar u Bihaću na pregled.
Istog dana ih, međutim, odvoze u kamp „Lipa“, zatvoren za javnost i često kritikovan zbog nehumanih uslova.
Nakon deset sati potrage, Fadila pronalaze u vidno lošem stanju.
Nakon toga ga odvoze u Urgentni centar u Bihaću.
Fadila iz bolnice odvoze u kamp „Lipa“.
Iz bolnice u Bihaću nisu odgovorili na upit Detektora da objasne procjenu da pacijenti u takvom stanju budu upućeni u migrantski kamp.
Fadil je 29. novembra primljen na pregled, konstatovane su promrzline, zakazana kontrola — i vraćen u kamp.
Kamp „Lipa“ obavještava Međunarodnu organizaciju za migracije (IOM) da transport nije realizovan zbog kvara na vozilu, i moli za pomoć. Istog dana uvečer, i dan kasnije — opet: Služba za poslove sa strancima nema operativno vozilo.
Iz Službe za strance navode da su migranti svakodnevno transportovani na terapije — ali ne odgovaraju kako, odnosno ko je to činio.
Fadila primaju na odsjek plastične hirurgije zbog pogoršanja stanja uslijed smrzotina koje je zadobio dok je bos hodao kroz snijeg. Omara primaju istog dana — pet dana nakon spašavanja. Ilijasa sedam dana nakon spašavanja, zbog gangrene oba stopala.
Fadilu i Omaru u bolnici u Bihaću amputirani su prsti na šakama.
Ilijas je primljen na ležanje u bolnicu u Bihaću zbog gangrene oba stopala, sedam dana nakon spašavanja. Prethodno je u nekoliko navrata iz kampa dolazio u bolnicu kako bi bio pregledan. Ljekar navodi da su detektovane gangrenozno-nekrotične promjene nastale usljed smrzavanja.
Ljekar tokom pregleda i Omaru detektuje gangrenozne promjene i prepisuje medicinsko promatranje i praćenje zbog sumnje na bolest.
Ljekar je naveo da, ukoliko Plastična hirurgija Kantonalne bolnice (KB) u Bihaću nema resursa za daljnje zbrinjavanje smrzotina i nastalih komplikacija, Omara je potrebno premjestiti u referentni Klinički centar.
Fadil je sanitetskim vozilom iz bolnice u Bihaću, u pratnji ljekara i medicinskog tehničara, upućen u Sarajevo u Univerzitetski klinički centar (UKC). U bolnici u Bihaću su napisali da ga u Sarajevo upućuju zbog „težine općeg stanja", kao i „kompleksnosti liječenja koje u KB Bihać u ovom trenutku ne možemo pružiti", a što se odnosi na daljnji tretman pacijenta u smislu operativnog zahvata. Ljekari u Bihaću potvrđuju da je imao gangrenu.
Fadil je opet u bolnici u Bihaću. Iz sarajevske bolnice su za Detektor naveli da je pacijent prošao kroz nekoliko klinika u toj instituciji, te da je, u dogovoru s bolnicom u Bihaću, vraćen u tu instituciju, za koju oni navode da je „u potpunosti osposobljena za nastavak njegovog tretmana".
Iz bolnice u Bihaću nisu odgovorili na pitanja o razlozima za vraćanje Fadila u tu ustanovu, uprkos navodima da mu ne mogu pružiti liječenje.
Fadil se ovog događaja u razgovoru za Detektor ne sjeća.
Specijalista opšte hirurgije u Bihaću daje preporuku da se, s obzirom na dob Ilijasa i klinički nalaz, „odustane se od planirane amputacije" nogu. Uz Ilijasa je prevodilac iz kampa.
Omar je, uz prevodioca iz kampa, na novom pregledu. Ljekar navodi da se, „s obzirom na dob pacijenta i klinički nalaz, odustane od planirane amputacije".
Ilijas, Fadil i Omar su, uz dijagnozu gangrene, primljeni na ležanje u bolnicu u Tuzli.
Svoj trojici su amputirane noge ispod koljena. Detektor je pokušao da sazna o razlozima za mišljenje da je potrebno odustati od amputacije, kao i odluci da se operacije izvrše, ali u bolnici u Tuzli nisu odgovorili na pisani upit novinara.
Fadil je ljekarima rekao da smatra da su mu noge dobro i tražio da se čuje s bratom u Londonu.
U njegovoj dokumentaciji ljekari su naveli da je pristao na amputaciju.
Omar se prisjetio da su u Bihać stigli s rukama i nogama.
Klinički centar u Tuzli navodi da psiholog nije mogao da uspostavi kontakt s Fadilom, Omarom i Ilijasom zbog aktuelnog zdravstvenog stanja i dodatno otežane komunikacije zbog nepoznavanja jezika govornog područja.
Preporučeno je da se, nakon hospitalizacije i stabilizacije zdravstvenog stanja, uključi psihološka podrška, što je za trojicu migranata obezbijeđeno preko privatne klinike.
Prebačeni su u Sarajevo, u Dom za stara lica, gdje se i danas nalaze uz nadzor Misije Međunarodne organizacije za migracije UN-a i aktivista za zaštitu ljudi u pokretu. Ljekari u Tuzli su u otpusnim pismima za Omara i Fadila napisali da su izliječeni, dok su za Ilijasa naveli da je neizliječen.
Među medicinskim papirima koje Ilijas ima kod sebe nalazi se i uputstvo „Tretman bataljka poslije amputacije ekstremiteta", koje sadrži uputstva o njezi za pacijenta. Materijal je napisan na bh. jeziku.
On priznaje da ne zna šta će dalje biti s njima.
Nakon spašavanja nisu završili na bolničkom liječenju, nego su danima prebacivani između prihvatnog kampa i bolnice radi previjanja rana. Slani su iz Bihaća u Sarajevo pa vraćani nazad, da bi na kraju bili upućeni u Tuzlu, dok su posljedice teških promrzlina postajale sve ozbiljnije.
Detektor je cjelokupnu dokumentaciju pokazao ljekaru iz BiH s iskustvom u liječenju migranata, koji je pristao na stručni komentar pod uslovom zaštite identiteta — iz straha od odmazde kolega.
Već 3. decembra ljekari su kod Ilijasa, najmlađeg, pronašli problem s cirkulacijom. Nije mu jasno zašto je plastični hirurg uputio pacijenta u Tuzlu, kada je na osnovu postojećih nalaza mogao izvršiti amputaciju samo stopala.
U slučaju Omara i Fadila ocijenio je da medicinska pomoć nije bila odgovarajuća te da nisu na vrijeme smješteni u bolnicu. Naglasio je da smrzotine liče na opekotine i da se klinička slika razvija brzo.
Foto: Detektor
Sudanci u Domu za stare u Sarajevu.
Ilijas se nada da će postati stručnjak za vještačku inteligenciju.
„Prvenstveno želim jednog dana postati uspješan naučnik u oblasti vještačke inteligencije, da budem uspješan poslovni čovjek, ali također da pomognem svojoj zemlji – mojoj domovini. Želim nova znanja koja ću steći prenijeti u svoju zemlju, kako bi moja zemlja krenula naprijed, u smislu razvoja."
„Kada je prošao mjesec ramazan i kad je došao Bajram, dosta smo emotivni bili u tom periodu, razmišljali smo o svemu, tada su nam obećali da će nam ugraditi proteze. Kako je vrijeme prolazilo, to se nije dogodilo. Naravno da smo pitali, rekli su: ‚Nemamo novaca za tu namjenu'."
Kazao je za Detektor Fadil, koji se i dalje nada da će stići u Veliku Britaniju.
Omar i dalje želi u Njemačku, ali je svjestan svojih ograničenja. Nada se da će mu u BiH biti odobren zahtjev za azil.
Ilijas je rekao da nije bio ni rođen kada se u BiH vodio rat.
Omladini u BiH poručio je da se drže ciljeva koje su postavili i da nastoje da ostvare snove.
Dodao je i da je u kratkom periodu od nekoliko mjeseci, koliko je proveo u BiH, upoznao njen narod.
Foto: Detektor
„Znao sam ponešto o vama, zaista sam se u ovom periodu uvjerio da ste divni ljudi. I ostanite takvi. Hvala."
— Ilijas Abdulah