U nastavku suđenja Slobodanu Pekoviću u podgoričkom Višem sudu za zločine počinjene 1992. na području Foče, svjedok je kazao da je od članova svoje porodice čuo da je njegovu majku ubio optuženi.
Na suđenju za zločine počinjene na području Nevesinja, svjedok Državnog tužilaštva je kazao da je bošnjačke civile, za koje je čuo da su odvedeni na razmjenu, vidio kod škole u Zijemlju u ljeto 1992. godine.
Vještak medicinske struke je, iznoseći nalaz i mišljenje, konstatovao da su za vrijeme boravka u bolnici u Goraždu ratni zarobljenici imali adekvatnu medicinsku zaštitu.
Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je na suđenju za zločine u Kotor-Varoši ispričao kako je jedan zatvorenik pozvan na saslušanje gdje ga čekao Zdravko Samardžija, nakon čega je preminuo.
Na suđenju za zločine na području Prijedora, svjedok Odbrane Milorada Obradovića je kazao da je uvodio zarobljenike na ispitivanje u Dom kulture u Miskoj Glavi i tom prilikom nije vidio optuženog.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je u žalbi na presudu za zločine na području Viteza zatražilo da se ukine dio presude kojim su sedmorica bivših pripadnika Armije BiH oslobođena krivnje, dok je Odbrana Almira Sarajlića, osuđenog na 20 godina, predložila ukidanje osuđujuće presude.
Na suđenju za zločine počinjene na području Vlasenice, prvi svjedok Tužilaštva BiH je ispričao da su mu roditelji ubijeni u junu 1992. godine u selu Durići.
Na ročištu na kojem je predmet Slobodana Savića spojen s predmetom Rajka Drljače i ostalih, optuženih za zločine u “Malom logoru” u Banjoj Luci, svjedoci su ispričali kako su ih u ćelijama i drugim zatvorskim prostorijama tukli stražari, ali i drugi zarobljenici srpske nacionalnosti.
Na suđenju Mustafi Stovragu za zločine počinjene u Goraždu, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je ispričao kako ga je na spratu zgrade ZOIL-a udaralo lice koje ne poznaje.