S livade u Sandićima oko 1.500 muškaraca odvedeno je u skladište u Kravici. Gurani su u skladište, a potom je na njih otvorena vatra i bacane bombe. Godinama kasnije ostat će tragovi na zidovima.
Iz komande u Vlasenici, 13. predveče Franc Kos odlazi prema Konjević-Polju, pa za Bratunac. Zaustavili su se u Kravici, zato što su bili neki oficiri tu, kazao je. Rečeno im je da su pobijeni neki ljudi.
Momir Nikolić
“Vidim ja autobus parkiran i mrtvi ljudi ispred hangara leže”, kazao je Kos dok je svjedočio pred Sudom BiH, kao i da je bilo možda 20-ak tijela ispred hangara.
S ulaza je unutra vidio ljude koji su jaukali i pomagali, rekao je.
Tokom suđenja 2012. godine, unakrsno ispitujući istražitelja Tužilaštva Dušana Janca, Karadžić priznaje da je bilo zatvorenika u Kravici, umanjujući brojke. Rekao je da je, prema njegovim informacijama, u Kravici bilo samo 150 zarobljenika. Optuženi je tvrdio i da u Kravici “nije bilo planirane i pripremljene egzekucije”, nego da su zarobljenici ubijeni poslije incidenta u kojem je jedan Bošnjak oteo pušku srpskom stražaru i ubio ga.
Petar Mitrović, osuđen za genocid, kazao je pred Sudom BiH da je, po naredbi da obezbijede putnu komunikaciju, dva dana bio s Drugim odredom Specijalne policije iz Šekovića u blizini hangara u Kravici.
Rekao je da nije bilo ubistava u tom periodu, ali da je nakon jednog incidenta vidio mrtve ljude ispred hangara.
“Bili su životi policajaca ugroženi. Ja nisam vidio incident, čuo sam kasnije da je neko oteo pušku i da je stradalo 15-20 ljudi. Bili su pripadnici 28. bošnjačke divizije, nisu civili”, kazao je Mitrović.
I dok su i mnogi drugi zločin u Kravici nazivali incidentom ili ga na drugi način opravdavali ili umanjivali, Vaso Todorović, bivši pripadnik odreda Specijalne policije Šekovići, potpisao je sporazum o priznanju krivice pred Sudom BiH i priznao da je 13. jula 1995. godine učestvovao u zarobljavanju i ubistvima više od 1.000 Bošnjaka u hangaru u Kravici.
Milivoje Ćirković je priznao da je dan kasnije, 14. jula 1995. godine, kao pripadnik Centra za obuku “Jahorina” pri MUP-u RS-a, po naredbi svog komandanta, u blizini Zemljoradničke zadruge Kravica (općina Bratunac) ubio jednog civila pucajući mu u leđa.
13. juli - Nova Kasaba, Zvornik i Bratunac
Zarobljeni muškarci su 13. jula vođeni i u Konjević-Polje, te na fudbalski teren u Novoj Kasabi.
Veći broj zarobljenih je tokom noći bio zadržan u školi “Vuk Karadžić”, iz koje su zatočenici izvođeni i premlaćivani, neki su odvedeni i ubijeni, kao i na rijeci Jadar, gdje je strijeljano 17 muškaraca. Istog dana je veći broj muškaraca ubijen u Cerskoj, i u blizini je nađena masovna grobnica sa oko 150 tijela.
Mnogi su prebačeni za Zvornik i okolinu, gdje su počinjeni brojni zločini.
Momir Nikolić
14. juli
Velika grupa zatvorenika, koji su preko noći držani u Bratuncu, rano ujutro 14. jula 1995. godine odvezena je konvojem autobusa u školu u Grbavcima kod Orahovca. Pogubljeno je između 1.000 i 2.500 osoba.
Nikolić je potvrdio da je 14. jula u jutarnjim satima organizovano sprovođenje “muslimanskih izbjeglica u konvoju koji je išao u Zvornik”.
Drago Nikolić i Vinko Pandurević
Dok je svjedočio u Haagu, Nikoliću je prikazan dnevni izvještaj voda Vojne policije Prve bratunačke lake pješadijske brigade. Na stranici koja se odnosi na 14. i 15. juli piše da je policija angažovana na sprovođenju muslimanskih izbjeglica. Nikolić je rekao da je 14. u jutarnjim satima policija Bratunačke brigade, odnosno njeni dijelovi, učestvovala u sprovođenju muslimanskih izbjeglica u konvoju koji je išao u Zvornik. Na upit na koga se to odnosi, kazao je: “Radi se o muslimanima koji su 12. i 13. jula izdvojeni u Potočarima, i radi se o muslimanima koji su tih dana zarobljeni na putnom pravcu Bratunac – Kravica – Konjević-Polje i prebačeni u Bratunac, znači svi ti muslimani koji su zarobljeni na putnoj komunikaciji, i bili smješteni u školi ‘Vuk Karadžić’ i ostalim objektima, 14. su transportovani autobusima i kamionima za Zvornik.”
Kazao je da je Miroslav Deronjić insistirao da se zatvorenici odvedu u Zvornik. Deronjić, predsjednik bratunačkog Kriznog štaba, koji je bio osuđen na deset godina zatvora, preminuo je.
“Svi oficiri su znali za ubijanja na zvorničkoj teritoriji”, tvrdio je Nikolić u jednom od svjedočenja.
Dragan Obrenović je rekao da je 13. navečer saznao da će zarobljenici biti dovedeni na područje Zvornika, što mu je telefonski prenio Drago Nikolić po naređenju Popovića, posvjedočio je. Nikolić je bio osuđen na 35 godina zatvora. Preminuo je.
“Naređenje je da se ti zarobljenici ne vode u logor ‘Batković’ jer za njega zna Crveni krst i UNPROFOR, već da se dovedu i strijeljaju u Zvorniku”, naveo je, kao i da mu je Drago Nikolić prenio da treba da pruži podršku.
“Rekao sam da mi ne možemo prihvatiti takvu obavezu bez znanja našeg komandanta i komande pretpostavljene, na šta mi je on odgovorio da je to naredio lično Mladić, da svi znaju za to, uključujući potpukovnika Pandurevića, te da će to lično sprovoditi Beara i Popović”, ispričao je Obrenović, zamjenik komandanta Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske.
Obrenoviću je traženo da stavi četu vojne policije na raspolaganje.
“Rekao sam mu da sam ih angažovao u zasjedi ... onda je on tražio bar komandira čete Jasikovac Miomira, bar s jednim vodom vojne policije, na šta sam rekao da ću da vidim šta mogu da uradim”, kazao je Obrenović, kao i da, samim time što je pristao da stavi dio vojne policije na raspolaganje, praktično je odobrio njihovo učešće u tim poslovima.
15. juli
Velika grupa zatvorenika je 14. jula odvedena u školu u Petkovcima. Na branu u Petkovcima 15. jula je odvedeno oko 800 osoba i ubijeno. U školu u selu Pilica, sjeverno od Zvornika, autobusima je prevezeno još zarobljenika iz Bratunca, gdje je nekoliko muškaraca u sali škole preminulo od vrućine i dehidracije, a dio je izveden, te se čula pucnjava, ali se oni nisu vratili.
Zbog pomaganja u genocidu Stanišić je u BiH osuđen na pet godina.
“Spomenuo mi je da je dan ranije u novoj školi u Petkovcima strijeljana grupa vojnika, direktno u školi, objektima oko škole, da je on angažovao svoju pozadinsku jedinicu da odvezu ljude, poslije očiste... da se nervirao”, rekao je Obrenović.
16. juli
“Kada bi autobus stigao na farmu, kao što sam rekao, komandir grupe Brano Gojković bi nas rasporedio kako da stanemo u streljački stroj i dva vojna policajca iz autobusa su izvodili po deset ljudi muslimanske nacionalnosti iz Srebrenice, i Brano Gojković i Golijan Vlastimir su ih dovodili do streljačkog stroja.”
Ovako je Dražen Erdemović govorio u novembru 1996. o strijeljanju na ekonomiji Branjevo 16. jula 1995. u kome je učestvovao s drugim pripadnicima 10. diverzantskog voda.
Koristio je “kalašnjikov”, a tog dana Srebreničane su, kako su osuđenici sami potvrdili, ubijali i iz puškomitraljeza (M84 mitraljez).
“Izveli pola autobusa i odveli tamo, na njivu, kod mitraljeza... Mali je opleo… mi smo stajali”, ispričao je Franc Kos, tvrdeći da je za mitraljezom bio Zoran Goronja.
Goronja je pred Sudom BiH kazao da mu je Slovenac (Franc Kos) rekao da treba neko da dežura za mitraljezom, na što je on pristao, misleći da nema potrebe da ga upotrebljava. Na kraju je kazao da je pucao.
“Počelo je normalno egzekucija tih ljudi”, rekao je Goronja.
Ali ljudi nisu odmah umirali, tako da su ponovo pucali u njih.
“Ja sam lično pucao ljudima u glavu”, kazao je Kos, a autobusi su se ponavljali dok na farmi nije ubijeno 1.000-1.500 osoba.
“To je bilo kao u filmu, ja sam doživio smrtni strah. … Franc uzima pušku, prilazi tim ljudima – sad pričam pravu istinu, ne tu koju je on pričao – i govori: ‘Puno se troši municije, odsad ćemo – jedan čovjek, jedan metak u potiljak’”, ispričao je pred Državnim sudom Stanko Kojić, koji je rekao da je čuo Erdemovića da se buni, te da se i on bunio.
Pripadnici 10. Diverzantskog voda o strijeljanjima na Branjevu
Mnogi od učesnika rekli su da su morali izvršiti ovaj zadatak, kako i sami ne bi bili ubijeni, a Erdemovć je naveo da su potom traženi i za ubistva u Pilici, u Domu kulture, što je on odbio. Ubijeno je oko 500 zarobljenih u Domu kulture u Pilici, dok su prekoputa u Ljubinoj kafani neki od učesnika ubistava na Branjevu ispijali pića, kako bi se rashladili.