Članak

Vuković i Tomić: Zadah pokolja i zvuci umiranja

19. Februara 2010.13:40
Tužilaštvo BiH je u završnoj riječi zatražilo da Sud proglasi Radomira Vukovića i Zorana Tomića krivima za genocid u Srebrenici, te im izrekne kaznu od 45 godina dugotrajnog zatvora.

This post is also available in: English

“Stvari treba nazvati pravim imenom, a ono što se desilo u Srebrenici jeste genocid. Krivi će nositi ovu stigmu i ona će služiti kao upozorenje za budućnost. Smatramo da na osnovu provedenih dokaza Vijeće može donijeti zaključak da su optuženi počinili zločin koji im se stavlja na teret. Propisana kazna za ovo djelo je 45 godina dugotrajnog zatvora i smatramo da ne postoji ništa što može utjecati na smanjenje te kazne”, kazao je Ibro Bulić, tužilac Državnog tužilaštva.

Radomira Vukovića i Zorana Tomića, bivše pripadnike Drugog odreda Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), Tužilaštvo tereti da su 12. i 13. jula 1995. godine učestvovali u osiguranju puta Bratunac – Konjević Polje, te zarobljavanju veće grupe muškaraca iz Srebrenice.

Prema navodima optužnice, 13. jula 1995. godine je više od 1.000 Bošnjaka, u pratnji optuženih i drugih pripadnika Drugog odreda, odvedeno u Zemljoradničku zadrugu “Kravica”, gdje su u večernjim satima strijeljani.

“Ubijanje je obavljeno planski. Optuženima i ostalim je naređeno da naprave polukrug i da pucaju. Jauci ljudi koji umiru u agoniji optuženima su bili očigledni. (…) Zločin je počinjen iz neposredne blizine, s prizorima, zadahom pokolja i zvucima umiranja”, kazao je Bulić.

Tužilaštvo smatra da je dokazalo da su optuženi znali za plan prisilnog preseljenja i istrebljenja Bošnjaka iz Srebrenice, te da su “odigrali svoju ulogu u udruženom zločinačkom poduhvatu i genocidu”.

“Tog 13. jula došlo je do predaje velike grupe Bošnjaka. U skladu s naredbom, optuženi Vuković i Tomić su ih pretresli i oduzeli im lične stvari. Ovo pokazuje kako su pripadnici Drugog odreda shvatili plan za istrebljenje Bošnjaka. (…) Svijest optuženih o genocidnom planu potvrđena je genocidnim kontekstom koji je bio očigledan. Optuženi nisu bili kreatori tog plana, već sredstvo kojim je on proveden”, istakao je tužilac.

Tužilaštvo smatra da se iz izvedenih dokaza “može zaključiti” da je 13. jula 1995. godine u Kravici bilo zarobljeno više od 1.000 Bošnjaka, te da je pucnjava – u kojoj su, prema Bulićevim tvrdnjama, učestvovali i optuženi – počela “u popodnevnim satima”, a trajala oko sat i po.

“Nakon što su pucali na prvi dio hangara, napravljena je pauza, pa su počeli i na drugi. Svjedoci su govorili da su iz hangara čuli krike i jauke ljudi. (…) Iako svjedoci D1 i D2 ne terete direktno optužene, jer ih ne poznaju, oni su na detaljan način opisali patnje koje su preživjeli u tom hangaru. D1 je rekao da su se čuli krici koji su mu teže pali od zvuka pucnjave”, kazao je Bulić.

Svjedoci D1 i D2 jedini su preživjeli strijeljanje u Kravici.

Odbrana Radomira Vukovića će završnu riječ iznijeti 24. februara 2010. godine.

This post is also available in: English