Članak

Vrućinić: Brojni zadaci i ovlaštenja komandira

29. Oktobra 2019.17:53
Svjedok Odbrane Mirka Vrućinića izjavio je da su komandiri stanica milicije planirali, organizovali i kontrolisali izvršenje zadataka i rad policajaca.

Odbrana Vrućinića pozvala je za svjedoka Stojana Davidovića, policajca u penziji sa višegodišnjim iskustvom u Centru službi bezbjednosti (CSB) u Banjaluci, ispitujući ga o strukturi i nadležnostima u policiji 1992. godine. Davidović je rekao da su sve službe u Stanici milicije dobijale patrolne naloge sa konkretnim zadacima, koje je potpisivao komandir. Dodao je i da je za upotrebu službenih vozila morao postojati nalog, koji je takođe izdavao komandir ili po ovlaštenju njegov zamjenik.

Po obavljanju zadataka, kako je dodao, policajci bi podnosili izvještaj komandiru. Kad je riječ o lišenju slobode, Davidović je kazao da su lica iz raznih razloga mogla biti zadržana 24 sata, a da je moralo biti izdato rješenje, koje je potpisivao načelnik ili neko po njegovom ovlaštenju.

Branilac Branko Gudalo pitao je svjedoka da li je policija bila nadležna da čuva vojni logor na Manjači. Davidović je odgovorio da nije bila obavezna, ali da je to mogla raditi ako je vojska tražila.

Prema njegovim riječima, komandir policije nadležan je i da izvrši procjenu u slučaju pratnje ili obezbjeđenja konvoja. Dodao je da je policija mogla na zahtjev vojske biti u pratnji ratnih zarobljenika na Manjaču, ali da je odgovornost za transport bila na vojsci. Na pitanje da li pouzdano zna da li su na Manjači bili zarobljenici ili civili, svjedok je odgovorio da nije bio tamo.

On je rekao da je za krivična djela za koja je propisana kazna veća od deset godina bio nadležan inspektor CSB-a iz Banjaluke, a da je njega trebalo da kontaktira načelnik kriminalističke službe iz Sanskog Mosta.

Vrućinića, bivšeg načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) i člana Kriznog štaba u Sanskom Mostu, optužnica tereti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.

Davidović je kazao da je optuženog upoznao u ratu i da nema ništa loše reći o njemu. Prisjetio se kako je krajem 1992. godine sa načelnikom CSB-a išao u Sanski Most, jer je Vrućinić tražio razrješenje s dužnosti.

Prema saznanjima svjedoka, Vrućinić je bio odbio zahtjev lokalnih vlasti da policija registruje oduzetu pokretnu imovinu, kojom bi raspolagala Opština. On je dodao da je načelnik CSB-a tada insistirao da Vrućinić ostane na dužnosti.

Davidović je rekao da Vrućinić prije nije radio u policiji i da mu je trebalo puno vremena da se upozna i snađe na poslovima načelnika.

Svjedok se složio sa tužiteljicom Eldinom Biuk da je govorio o tome kako se trebalo raditi po zakonu i da ne zna da li je 1992. godine sve tako bilo u Sanskom Mostu.

Navodeći da je govorio o brojnim odgovornostima komandira, tužiteljica je svjedoka pitala kakva je bila uloga načelnika SJB-a. Davidović je odgovorio da je on imao svoje nadležnosti i da je kroz izvještaje mogao imati uvid u stanje, ali da nije mogao znati ono o čemu nije bio obaviješten.

Nastavak suđenja je 5. novembra.

Marija Taušan