Valter se vratio u Sarajevo

Film “Valter brani Sarajevo”, koji je ekranizirao dio života ratnog heroja Vladimira Perića Valtera, prema dostupnim podacima, pregledalo je više od milijardu ljudi, a takva gledanost se može zahvaliti velikoj popularnosti ovog igranog filma u Kini.

Otvaranje muzeja je upriličeno 6. aprila, Dana grada Sarajeva, jer je na taj datum 1945. glavni grad BiH oslobođen od njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu.

U prostoru od stotinjak kvadratnih metara posjetioci muzeja mogu vidjeti enterijerne scene iz filma, voštane figure glavnih uloga Velimira Bate Živojinovića – koji je glumio Valtera – kao i Ljubiše Samardžića i Radeta Markovića, filmske rekvizite, predmete i odjeću.

Lula Živojinović, supruga slavnog glumca, bila je među prvima koji su došli na otvaranje ovog muzeja, a nije krila zadovoljstvo što je u Sarajevu jer joj se, kako kaže, evociralo puno emocija i lijepih uspomena.

“Drago mi je da se otvara prva svjetska kinoteka pod nazivom ‘Valter brani Sarajevo’. U cijelom svijetu se 47 godina prenosila slava filma i evo konačno, vratio se kući. Zasluga za sve ovo ide divnom čovjeku, velikom reditelju, našem velikom prijatelju Hajrudinu Šibi Krvavcu. Želim organizatorima poželjeti sreću, da imaju puno posjetilaca”, rekla je Lula Živojinović.

Na samom ulazu u ovaj kinematografski muzej stoji skulptura Hajrudina Šibe Krvavca, s filmskom kamerom pored sebe, u radnom raspoloženju.

Krvavac je autor brojnih jugoslovenskih filmskih klasika, a pored Valtera, režirao je “Most”, “Diverzante” i “Partizansku eskadrilu”.

Iza Šibine figure su dvije table s ispisanim imenima. Na jednoj su imena svih ljudi koji su u tehničkom dijelu učestvovali u filmu, poput scenarista, scenografista, montažera, snimatelja, pirotehničara, montažera, kostimografa i kompozitora, a na drugoj su ispisani glumci koji nose glavne, ali i sporedne uloge.

Postavka muzeja se osim u hodniku objekta, nalazi u četiri prostorije, a prva je odmah iza figure režisera, koju zovu radnom sobom snimanja, a u kojoj su kostimi, sakoi, kape i ostala odjeća koju su nosili protagonisti filma, kamere i brojne fotografije.

Muzej oživio sarajevski film
Na ulazu u prvu prostoriju je figura glumca Ljubiše Samardžića, koji je u filmu odigrao ulogu “Zisa” koji u lijevoj ruci drži automatsku pušku, a prostorija je ispunjena brojnim fotografijama, namještajem i motivima korištenim u samom ostvarenju.

Susjedna prostorija je ispunjena zidnim, džepnim i ručnim satovima, a za pultom na ulazu je figura Radeta Markovića, glumca koji je u filmu imao ulogu Seada Kapetanovića, sajdžije koji sarađuje s ilegalcima i borcima protiv nacista.

Iznad stepenica je i replika sarajevske Sahat-kule, jednog od objekata na kojem je sniman film, a na prozoru je prikazana duga cijev aludirajući na scenu njemačke zasjede za Valtera iz filma.

Najviše rekvizita se nalazi u zadnjoj prostoriji, gdje posjetioci mogu vidjeti pištolj “luger” i automatsku pušku “šmajser”, puškomitraljez, oružja koja se vrlo često prikazuju u filmovima, ne samo partizanske tematike, nego općenito one koja se odnosi na Drugi svjetski rat.

Osim oružja, tu su i drugi predmeti koji se mogu vidjeti u filmu, poput nacističkih uniformi, šljemova, sredstava veze i ostale tehničke i vojne opreme, detonatori eksploziva, a centralno mjesto zauzima replika voza, kojeg u jednoj od zadnjih scena filma uništavaju Valter i ekipa.

Iznad je karta sa planom njemačke vojne operacije pod nazivom “Laufer”, čiji je cilj, kako stoji u filmu, bio dovesti gorivo vojnim vozilima radi povlačenja u Njemačku.

Dok posjetioci gledaju izložene predmete, na monitorima sa strana se emituju scene iz filma “Valter brani Sarajevo”, ali i ostalih kultnih izdanja sa sličnom tematikom.

Osman Arslanagić, scenograf zadužen za ovaj projekat pojasnio je da je prilagodio sve kultne, enterijerne scene u prostoru od 100 kvadrata, dok je Lejla Ćehajić uradila skulpture, te naglašava da su tako uradili zajedničku posvetu tom žanru, filmskom setu, kadru.

Arslanagić napominje i da su se pokušali vratiti u Krvavčev film, odnosno sedamdesete godine prošlog vijeka, kada je on snimljen na isti način od materijala, od originalnih rekvizita, elemenata, boja, prostora.

“Imamo prepoznatljivu školu filma. Toliko talentovanih i sjajnih reditelja i da ne njegujemo kult takvih ljudi, bila bi stvarno sramota, greška. Krenuvši od Šibe, pa na dalje, imamo akademije koje se naslanjaju na ova filmska promišljanja, na ovu duhovitost bosanskog čovjeka u žanru filma”, naglasio je Arslanagić.

Jasmin Duraković, direktor Filmskog centra Sarajevo i idejni tvorac ovog projekta, kaže da su u obliku muzeja pokušali da ožive film, koji je prema njegovim riječima, postao simbol grada.

“U osnivanju muzeja smo se postavili kao da smo pravili film. Otprilike smo na taj način radili, čitava ekipa na čelu s Arslanagićem i desetinama drugih ljudi, to je praktično jedan filmski čin koji najčešće radi igrani film, a za ovu priliku smo to radili kao muzej. Kompletan muzej, osim dijela tehnike koji se ne pravi u BiH, je uradila domaća pamet”, rekao je Duraković.

Izložba poklon Valterove sestre
Pored muzeja posvećnog filmu, u Muzeju Sarajeva otvorena je izložba “Heroj Valter”, gdje posjetioci, pored fotografija, mogu vidjeti i lične stvari i odjeću koju je nosio Valter.

“Te stvari je nakon Drugog svjetskog rata Muzeju Sarajeva poklonila Valterova sestra”, kazao je Igor Radovanović, kustos koji je pripremio ovu izložbu.

Od ličnih Valterovih stvari su izložene pantalone, košulja, pidžama, novčanik i maramica. Pored se nalaze i pištolji, a Radovanović pojašnjava da su njih tokom Drugog svjetskog rata koristili sarajevski ilegalci.

Motiv izložbe, osim Dana oslobođenja Sarajeva, kako kažu u muzeju, je i obilježavanje 100. godišnjice rođenja Valtera Perića.

“Izložba pokazuje fotografije Sarajeva u Drugom svjetskom ratu i Valterov ratni put u i oko grada, i nažalost kako završava tragično njegovom smrti i njegovom sahranom. Fotografije su iz fototeke muzeja, a trebalo je vremena da se sve pripremi i realizira, da se cijeli posao dizajnerski vizualizira”, rekao je Radovanović.

Mirsad Avdić, direktor Muzeja Sarajevo naglašava da se spomen Valtera veže za sam grad Sarajevo.

“Podsjećamo sami sebe na ono što smo bili i na ideale koje smo sebi bili postavili, pa smo ih usput možda malo zaboravili. Ideale prije svega što je po meni BiH, a to je ona mantra koju stalno ponavljamo, zajednica svih naroda i narodnosti. I bez obzira što nas malo starije zamara to ponavljanje, zbog novih generacija je ovo važno u kontekstu našeg društva”, zaključuje Avdić.

Vladimir Perić Valter je rođen 28. decembra 1919. u Prijepolju. U Beogradu je završio školu, a zbog aktivnog učešća u radničkom pokretu početkom 1940. je iz Hipotekarne banke prebačen u sarajevsku filijalu ove banke, a po dolasku u Sarajevo priključio se komunističkoj partiji. Od jeseni 1943. je bio na čelu pokreta otpora u Sarajevu, a poginuo je u noći s 5. na 6. april 1945., uoči oslobođenja grada.

Narodnim herojem je proglašen 24. jula 1953. godine.