Tri hiljade maraka kao garancija za posao

Adis Sejdinović je ispričao da je 16 godina bio na birou, da je posao tražio na pošten i regularan način, te da je 2016. o tome razgovarao sa Sanelom Mušanovićem i Mehmedom Demirovićem Mešom koji su govorili o preporukama.

“Sa Mešom sam razgovarao i rekao mi je za posao u ‘Elektroprivredi’ ili ‘Pošti’. Meša mi je govorio, ako sam zainteresovan da se čujem s Ramizom, mislim da sam od njega i dobio broj telefona”, kaže svjedok i dodaje da Karavdića poznaje kao poštara iz Banovića.

S optuženim se svjedok, kako navodi, sastao u piceriji u Banovićima, gdje mu je optuženi najprije kazao da sačeka, a potom ga pozvao za svoj stol.

“Pričali smo o tom poslu što se spominjao za ‘Elektroprivredu’ ili ‘Poštu’. Rekao je da će to biti u Tuzlanskom kantonu, ali nije govorio o kojem je radnom mjestu riječ. Spominjao je oko 20.000 maraka. Prvo 3.000 kao garanciju za posao, pa onda 17 ili 20 hiljada. Rekao mi je da je to sigurno”, ispričao je svjedok.

Karavdić mu, kako je rekao u svjedočenju, nije spominjao nikakvo ime i prezime, osim što je naveo da ima nekoga s kim će to završiti.

“Rekao sam da ću se javiti. Kada sam čuo cifru, to je meni odmah bilo puno. Odustao sam odmah, nisam se ni javljao”, ističe svjedok i dodaje da je bilo još osoba koje su na isti način trebale dobiti posao.

Odgovarajući na pitanje Odbrane, svjedok je kazao da nikome u životu nije dao novac, pa ni za posao koji trenutno obavlja, niti da poznaje nekog od ljudi koji bi uticali na njegovo zaposlenje.

Karavdiću se sudi zajedno s Amirom Zukićem, Safetom Bibićem, Nedžadom i Senadom Trakom, Esedom Džananovićem i Asimom Sarajlićem koje optužnica tereti za protivzakonito posredovanje pri zapošljavanju u javnim preduzećima.

Svjedok Mehmed Demirović je rekao da mu je Karavdić rođak i da je u piceriji u Banovićima, gdje su jedne prilike sjedili, govorio kako možda može pomoći za zaposlenje i da neko kome je potreban posao treba da konkuriše.

Tužilaštvo je svjedoku predočilo zapisnik iz istrage u kojem je naveo da je Karavdić spominjao da li nekom treba posao i da se radi o elektro struci, ali da treba platiti, na šta je Demirović odgovorio da se radilo o komentarima sa strane.

“Nije sve tako bilo. Sjedili smo i komentarisali smo. Neki momci su dobacivali: ‘Je li to ono zaposlenje od 20, 30 hiljada’. Nije bilo govora o plaćanju, nego čašćenju. Niko nije tražio pare”, kazao je svjedok.

Za dijelove iskaza iz istrage u kojem se spominjao iznos od 20.000 maraka za posao u “Elektroprivredi”, “BH Pošti” i “Telecomu” kao i da Karavdić ima ljudi koji rade s njima na zapošljavanjima, svjedok je rekao da se ne sjeća toga, dok je na dio da se “u komšiluku pričalo da Karavdić zapošljava ljude” pojasnio da se radilo o komentarima.

Na pitanje zbog čega je razlika u onome što je govorio tokom istrage i u sudnici, svjedok je pojasnio da ne zna šta je pričao u Tužilaštvu.

Dodao je i kako je Adis Sejdinović od njega tražio Karavdićev broj telefona, ali nije kazao zbog čega mu je potreban.

Nastavak suđenja je planiran za 22. oktobar.