Sud BiH doprinosi vlastitom ušutkivanju
Od tada, bosanskohercegovački mediji imaju vrlo ograničen pristup, naprimjer, dobijaju kratke videosnimke sudskih procesa, nakon što te snimke budu podvrgnute opsežnom redigovanju.
Sve to izaziva zabrinutost za budućnost pravosuđa u BiH i postavlja pitanje Sudu BiH o vlastitom razumijevanju misije.
U osmišljavanju ove nove politike, Sud BiH je naveo da oni samo provode zahtjeve nametnute od Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH. Ti zahtjevi su pak navodno povezani s pokušajima usklađivanja zaštite podataka i zaštite povjerljivih podataka sa standardima Evropske unije (EU).
Međutim, kao što mogu posvjedočiti iz svog iskustva rada u arhivima u susjednoj Hrvatskoj, implementacija takvih standarda često se provodi na takav način da javnosti i stručnim istraživačima ozbiljno ograničava pristup informacijama koje su obično javno dostupne u zemljama članicama EU.
U otvorenim i demokratskim društvima, načelo transparentnosti osigurava da građani imaju pristup svim relevantnim informacijama, kako bi mogli ostvariti svoja prava i obaveze da budu dobro informisani, odgovorni građani svojih država.
Naravno, iako se sve države, uključujući i one demokratske, odluče zadržati osjetljivu političku i vojnu dokumentaciju kao povjerljivu, vodeće načelo transparentnosti u demokratijama nalaže da je na državi da opravda zašto određena vrsta dokumentacije treba ostati povjerljiva.
Tu će, naravno, biti mnogo slučajeva gdje država utvrdi da interesi nacionalne sigurnosti ili privatnost pojedinca zahtijevaju da informacije ostanu zaštićene od javnosti. Međutim, čak i u takvim slučajevima, većina demokratija pruža pravne puteve (obično poznate kao “zakoni o slobodi informacija”), koji dopuštaju građanima da traže pristup povjerljivim informacijama, ako mogu opravdati svoju potrebu za tom informacijom.
Rad pravosuđa predstavlja važan element funkcionisanja moderne države. Iako postoje razlike u pravosuđima demokratskih država, dokumentacija i informacije u sudovima su uglavnom dostupne javnosti kako bi se osigurala transparentnost sudskog postupka.
Iznimka, a ne pravilo
Nakon što tužilaštvo odluči da podigne optužnicu a sudija je potvrdi, tekst optužnice je dostupan javnosti. Mogu postojati slučajevi u kojima osjetljivost materijala koji se nalazi u optužnici zahtijeva da oni ostanu povjerljivi. To može biti slučaj ukoliko postoje rizici za sigurnost optuženog ili drugih osoba koje su navedene u optužnici, ili ukoliko su optuženi maloljetnici, ili ako postoji procjena da bi optuženi mogao pobjeći ako postane svjestan postojanja optužbe protiv njega.
Takve odluke trebaju biti prije iznimka nego pravilo, a to je i slučaj u većini demokratskih država.
U velikom broju država, kao, naprimjer, u Poljskoj, zakon zabranjuje objavljivanje punog imena optuženog u kaznenim predmetima i omogućuje medijima samo objavljivanje njegovih inicijala. U pravilu, sudovi su restriktivniji u odnosu na objavljivanje imena žrtava, posebno u kaznenim predmetima u kojima su žrtve pretrpjele seksualno nasilje.
Nasuprot tome, u slučajevima u kojima su optuženi imali pravedno suđenje i u kojima su osuđeni za kaznena djela, postoji malo dobrih razloga koji opravdavaju da njihov identitet ostane povjerljiv.
Društvo kao cjelina ima pravo znati ko je osuđen za kaznena djela. Što se tiče žrtava, objavljivanje identiteta počinioca ili počinilaca često je važan dio procesa ozdravljenja, jer pomaže da se zaustavi proces poricanja zločina.
Ipak, izlazeći izvan uskog opsega onih koji su neposredno upleteni u kazneno gonjenje, kao što su optuženi, žrtve ili svjedoci, moramo zapamtiti da je sud također socijalna pozornica na kojoj društvo podupire ili ponovo uspostavlja svoje norme dok kažnjava teška kršenja ljudskih prava i ostalih temeljnih društvenih vrijednosti.
Ovo je slučaj čak i u relativno standardnim kaznenim postupcima kao što su oružane pljačke, ubistva iz nehata u saobraćajnim nesrećama, silovanja i ubistva.
No, značaj kaznenog postupka bitno raste u slučajevima ge
