Članak

Stupar i ostali: Izvođenja iz hangara u “Sušici”

18. Novembra 2019.16:28
Svjedoci Državnog tužilaštva su na suđenju za zločine počinjene u Vlasenici ispričali kako su zatočenici izvođeni iz hangara u “Sušici” te da su neki od njih podlegli od batina, a neki su ubijeni ispred.

Mehmed Agić se prisjetio da je 2. juna 1992. vojska ušla u njegovo selo i da je autobusom prevezen u vojni magacin “Sušica”, gdje su zatekli prazan hangar te su ga čistili, a kasnije su došli ostali autobusi. Svjedok je kazao da je bilo vojnika, koji su im naredili da predaju sve što imaju u džepovima, i da nije smio razgledati oko sebe.

“Pored mene je bio komšija Simo Stupar kad smo izašli iz autobusa. Rekao sam mu da su nam uzeli dokumente, on mi je odgovorio: ‘Nemoj da spominješ moje ime’”, izjavio je svjedok.

Potvrdio je da je poznavao Durmu Handžića i Asima Zildžića i da zna da su ih jedne noći izvodili napolje i pretukli, te kada su ih vratili unutra, da je Zildžić preminuo do zore, a ubrzo i Handžić, kojeg su, kako je kazao, ispitivali gdje su mu sinovi.

“Izvodili su po noći. Mi smo ležali pokriveni, da ne gledamo. Stalno čuješ udaranje. Ujutro se vidi puno krvi”, rekao je svjedok.

Naveo je i da su iz hangara izvedeni Dževad Šarić, Ismet Zekić, Muharem Kolarević i Rašid Ferhatbegović i da su ubijeni, te da je čuo da su njihova tijela negdje pokopana. Kazao je i da je krajem juna 1992. prebačen u “Batković” i da je tamo čuo da su zatočenike izvodili “Jenki” i neki Tešić, ali da nije čuo da se spominje u “Sušici”.

Odbrani je svjedok rekao da su u hangar uvijek ulazila po dvojica, da nije bilo svjetla i da su vrata zatvarali za sobom.

“Kada su izvodili Zekića, neko od njih je nogom nagazio Ferhatbegovića i rekao mu: ‘Hajde, hajde kad si skočio’”, dodao je svjedok.

Tužilaštvo BiH tereti Simu Stupara te Zorana i Gorana Tešića za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom u Vlasenici. Na teret su im stavljena ubistva, zlostavljanja, mučenja, prisilni nestanci te napadi na sela. Prema optužnici, Stupar i Goran Tešić bili su pripadnici Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Vlasenici, a Zoran Tešić pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).

Svjedok Rifet Zekić je ispričao da je u svojoj kući u selu Beroš živio do 2. juna 1992., kada su muškarci i žene kamionom odvezeni u vojni magacin “Sušica”. Njegov brat Ismet je, kako je kazao, u “Sušicu” doveden par dana poslije njega i vojnici su govorili da je ubio Miju Stankovića, dok nije došao neko od srodnika i rekao da to nije uradio.

Brat mu je, ispričao je svjedok, jedne noći izveden i nakon par minuta su se začula tri pucnja, te je čuo da su ga kasnije negdje zakopali sa Šarićem, koji je, prema njegovim riječima, prvi ubijen, i sa Ferhatbegovićem, koji je sa Ismetom izveden.

Spomenuo je da su i Handžić i Zildžić izvedeni, da nije vidio ko je to uradio, da se čula tuča koja se dešavala vani i da su obojica ubrzo preminuli.

Za Gorana Tešića je kazao da je bio vojnik u logoru i da je zatočenike obezbjeđivala vojska.

Prije njegovog zatočenja, kako je rekao, zapaljeno je par kuća u selu Džandžići, a 2. juna 1992. su u tom mjestu izgorjele sve kuće, i ljudi su mu u logoru pričali da je bilo ubijenih.

Tužilaštvo mu je predočilo dio iskaza iz istrage u kojem stoji da mu je punac pričao da je ubijeno nekoliko ljudi, da su po kućama bacali bombe i da je on lično vidio nekoliko popaljenih kuća, a svjedok je izjavio da punca nije vidio otkako su Džandžići izgorjeli, ali da je moguće da je negdje govorio o tome.

Na istom ročištu je uz mjere zabrane saslušan još jedan svjedok Tužilaštva.

Nastavak suđenja je 2. decembra.

Haris Rovčanin