Članak

Selimović i ostali: Nova optužnica protiv pripadnika Armije BiH

28. Aprila 2009.00:00
Sud BiH potvrdio optužnicu protiv trojice bivših pripadnika Petog korpusa Armije BiH zbog zločina počinjenih nad civilima i ratnim zarobljenicima na području Krajine.

This post is also available in: English

Sud BiH je 27. aprila potvrdio optužnicu Tužilaštva BiH protiv trojice bivših pripadnika Petog korpusa Armije Republike BiH (ARBiH) zbog sudjelovanja u zločinima na području Bihaća, Cazina i Bosanske Krupe.

Potvrđenom optužnicom terete se Mehur Selimović, Adil Ružnić i Emir Mustafić da su u periodu od februara 1994. do februara 1996. godine pomagali i podstrekavali zatvaranje pripadnika vojske i policije Republike Srpske, te civila, u zatočeničke centre u Bihaću, Cazinu i Bosanskom Petrovcu.

U optužnici se navodi da je Selimović bio referent za kontraobavještajne poslove, referent operativca i zamjenik načelnika Odjeljenja službe vojne bezbjednosti Petog korpusa ARBiH, Ružnić pomoćnik komandanta za poslove bezbjednosti i referent operativca istog odjeljenja.

Mustafić je, kako dalje stoji, bio pripadnik Vojne policije Petog korpusa ARBiH.

Prema navodima Tužilaštva, ratni zarobljenici i civili su u zatočeničkim centrima držani u lošim uslovima i prisiljavani na prinudne radove, te su ih fizički i psihički zlostavljali stražari, vojnici koji su nesmetano ulazili, kao i sami optuženi.

Sva trojica su “propustili da poduzmu nužne i razumne mjere kako bi spriječili i kaznili podređene koji su zlostavljali zatočene osobe”.

Selimović i Ružnić su, kako se navodi u optužnici, tokom oktobra 1995. i 1996. godine u zatočeničkom centru Luke, hotelu “Park” i bolnici, te fabrici plastike u Petrovcu, autoservisu “Rad” i kasarni “Adil Bešić” u Bihaću više puta ispitivali ratne zarobljenike, prilikom čega su ih, zajedno s nepoznatim osobama, fizički zlostavljali.

Od septembra 1995. do februara 1996. godine, kako se navodi u optužnici, Mustafić je učestvovao i pomagao zlostavljanje zatočenika u kasarni “Adil Bešić” tako što ih je tukao “nogama, rukama i palicom” i zastrašivao na način da im je “vezao konopac oko vrata i udarajući nategnutim pištoljem o sto”.

U rezultatima istrage uz optužnicu, Tužilaštvo navodi da Organ vojne bezbjednosti kao odjeljenje pri Petom korpusu nije bio direktno nadređen Vojnoj policiji, koja je “vršila obezbjeđenje logora”.

Iz dokaza koje je prikupilo Tužilaštvo proizlazi da su lokacije na kojima su bili zatočeni ratni zarobljenici i civili “imale sva obilježja zatočeničkih centara”, te da su sva trojica optuženih “bili svjesni radnji za koje se terete”.

Selimović i Ružnić, kako se navodi u rezultatima istrage, brane se šutnjom, dok je Mustafić tokom istrage iznio svoju odbranu u kojoj navodi da je nakon mobilizacije “raspoređen u Vojnu policiju, te u Sabirni centar za ratne zarobljenike”.

“Mustafić navodi da je u tom sabirnom centru najjači bio bezbjednjak i komandant kasarne. Također navodi da on nije imao nikakvo ovlaštenje, da je radio po ovlaštenju za uzimanje izjava i naređenju bezbjednjaka Ružnića”, navodi se u rezultatima istrage.

U optužnici stoji da Tužilaštvo predlaže saslušanje preko 60 svjedoka, te izvođenje preko 200 materijalnih dokaza.

This post is also available in: English