Ristanić: Smijeh pored zapaljene džamije

Zaštićeni svjedok pod pseudonimom Rist-23 ispričao je da je tokom ratnih sukoba u Brčkom radio u Vatrogasnom domu. Prema njegovim riječima, početkom maja 1992. godine u Dom su ušle paravojne jedinice, koje su zarobile radnike nesrpske nacionalnosti, te ih odvele u Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP).

Dok su vođeni, kazao je svjedok, zarobljeni su tučeni palicama po leđima, a i po dolasku u zgradu policije su kroz špalir udarani.

“Došao je Goran Jelisić, naredio nam da se okrenemo prema zidu. Uperio je pištolj u potiljak, ali nije pucao. Rekao je da je preumoran od posla koji je obavio u hotelu ‘Posavina’”, posvjedočio je Rist-23 i dodao da su nakon toga zarobljenici vraćeni u Vatrogasni dom.

Prilikom izlaska iz policije, svjedok je, kako je ispričao, iz hotela “Posavina” čuo jauke, a ispred je vidio kako se leševi izvlače na kamaru.

Svjedok je kazao da je u narednim danima na ulicama vidio mrtva tijela te rušenje džamija.

Dok je gorjela jedna od džamija, svjedok je, prema onome što je rekao, u grupi vidio Đorđa Ristanića, predsjednika Kriznog štaba ili Izvršnog odbora.

“Oni su samo stajali na raskrsnici, nešto govorili i smijali se. Nije se niko obraćao. Ristanić je bio u civilu, poznavao sam ga odranije… Kratko smo se zadržali, vojnici su rekli da nismo potrebni”, pojasnio je on.

Tužilaštvo BiH je optužilo Ristanića da je, kao predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, od aprila do decembra 1992. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata, ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim djelima.

Drugi svjedok Marko Margić je ispričao da je 30. aprila 1992. otišao na mjesto gdje je srušen most i vidio mrtva tijela i krv. Dodao je da su ga 5. maja nepoznati vojnici odveli u kasarnu u Brčkom, gdje je vidio dosta ljudi. Tu, kako je kazao, nije bilo tuče, ali su ljudi odvođeni u drugu prostoriju i nisu se vraćali.

Jednog dana, u večernjim satima, rekao je Margić, autobusima odlaze u Fiskulturni dom, gdje je zadržan do 9. maja.

“U tom periodu bilo je dosta tuče. Ubijen je Sakib Bečirević Kibe… Između 20 i 25 nas je bilo tu koji smo gledali to. Ubistvo Kibeta se dešava ispred, a nama je naređeno da izađemo”, opisao je svjedok.

Margić je naveo da je vođen u policiju, gdje su ga ispitivali i udarali. Kazao je da je vidio ubijenog Rasima Kartala. Nakon toga, prema njegovom kazivanju, pušten je kući i 13. maja je odveden u logor Luka.

“Premlaćivani ljudi bi bili kada bi navečer došli vojnici. Proziva se neko i onda krenu u tuču i maltretiranje. Ja u Luci nisam nikako maltretiran”, rekao je on.

Suđenje se nastavlja 4. jula.