Članak

Ramić Ćamil i ostali: Pokušao samoubistvo vješanjem

3. Februara 2020.15:18
Na suđenju za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjene na području Višegrada, Goražda i Rogatice, svjedok Državnog tužilaštva je kazao kako je čuo buku i plač zarobljenika u zgradi Zavoda za osiguranje imovine i lica (ZOIL).

Ranko Jovanović je posvjedočio da je u januaru 1993. godine, kao pripadnik Ruđanske jedinice, “zarobljen na liniji na lokalitetu Vrziglava od strane muslimanske vojske”. S njim su, kako je rekao, bili Tomo Stanišić, Jovan i Vlado Tomić, Petar Kubura i drugi.

“Zavezali su nam ruke žicom i držali nas gdje je bila komanda, a onda nas poveli do blokiranog, miniranog tunela (…) ispod Vjetrenika. Natjerali su nas da razminiramo mine. Jovan Tomić je našao najviše mina”, kazao je Jovanović i dodao da je Milivoje Ćupović ranjen u nogu nakon što je nagazio na minu.

S druge strane tunela, kako je opisao svjedok, nalazio se kamion kojim su odvezeni u Međeđu.

“Bilo nas je 17-18. Sutradan su još dvojica dovedena. Bila je to zidana zgrada, pričaju da je bila pekara. (…) Tu je bio gospodin Sejdić. Policija njihova, koja nas je obezbjeđivala, puštala je maloljetnike da nas tuku šipkom na kojoj je bio ekser”, rekao je svjedok te napomenuo da on lično nije tučen.

Odgovarajući na pitanje Odbrane prvooptuženog Ćamila Ramića, on je kazao da nije poznavao strukturu, te da pretpostavlja da ih je obezbjeđivala policija.

Nakon šest do sedam dana boravka u lošim uslovima, prema iskazu svjedoka, prebačeni su u zgradu ZOIL-a, gdje su bili zatočeni i Višegrađani.

“Ponekad je bilo maltretiranja. Mene nije, ali Vanju, Zorana, Gojka jeste. Kad god su se vratili sa izvođenja, kažu – tukli ih. Vanja je imao povrede”, ispričao je Jovanović, dodavši da je čuo buku i plač iz prostorije prekoputa, gdje je izvođen Vanja Stjepović.

Svjedok je izjavio da mu nije poznato ko je tukao zatvorene, kao ni to da je Vanja provocirao stražare i osoblje.

“Policajci i vojnici njihovi odvode”, rekao je te dodao da se od stražara sjeća izvjesnog Džabne, za koga je čuo da je radio u Foči kao čuvar u policiji.

Kako je naveo, njega tokom ispitivanja nije niko tukao.

Jovanović je kazao da su uslovi u Goraždu bili loši i da je on imao svega 28 kilograma. Opisao je da je vođen na operaciju u bolnicu, jer su mu bolničarke u ZOIL-u dale injekciju istom iglom kao i Kuburi, zbog čega je dobio infekciju.

On je rekao da je u ZOIL-u bio do oktobra 1995. godine. Na pitanje tužiteljice Mirjane Čobović zašto je tokom istrage kazao da je ostao do 1994., on je odgovorio da je moguće da je pogriješio, ali da je siguran da je 21 i po mjesec bio zatvoren.

Tužilaštvo BiH tereti Ćamila Ramića, Mehmedaliju Topalovića, Himzu Selimovića i Ramiza Mićivodu za zločine nad ratnim zarobljenicima – pripadnicima VRS-a – počinjene u periodu od 1992. do 1994. godine, a Mehmeda Dobraču za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene u periodu između februara i oktobra 1995. na području Rogatice i Goražda.

Prema optužnici, oni su bili pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), uglavnom na pozicijama u bezbjednosnom sektoru.

Na ovom ročištu pročitan je iskaz preminulog svjedoka Rajka Lazića u kom stoji da je bio u radnoj obavezi i da je 1995. zarobljen tokom pravljenja barake za potrebe Vojske Republike Srpske (VRS).

“Neki su nas tukli i govorili da će nas zaklati, nabiti na ražanj”, naveo je u istrazi 2007. godine Lazić.

Prema iskazu, načelnik Vojne policije Meša Dobrača je Lazića i još neke odveo pješke do Goražda, odakle su ga druge osobe odvele u ZOIL i tukle. Tu je, kako je zabilježeno u iskazu, proveo oko sedam i po mjeseci, za koje vrijeme je najmanje 20 puta izvođen na ispitivanje na sprat “gdje je bio Dobrača”.

“Tu su bili i vojni policajci koji su nas udarali”, rekao je u iskazu Lazić i dodao da se zbog toga pokušao ubiti, vješanjem.

“Zbog svega što se dešavalo, pokušao sam da se objesim. Gubio sam svijest. Kad sam došao sebi, prebacili su me u drugu prostoriju”, naveo je u iskazu.

Tučen je i kad ih je prozivao – kako je pročitano – Suljo, šef smjene. On je napomenuo da je od povreda i zbog posljedica premlaćivanja bio sav modar, te da je 1996. pušten.

Odbrana Mehmeda Dobrače je navela da bi svjedoka, da je živ i da svjedoči u sudnici, pitala za razlike u iskazima iz istrage, koje se, između ostalog, tiču i njegove vojne angažiranosti budući da je u ovom iskazu rekao da je bio u radnom vodu. Branilac Damir Katica je kazao da bi svjedoka pitao i da li ga je ispitivao njegov branjenik Mehmed Dobrača, te ko ga je konkretno tukao i kako je znao da je Dobrača bio na spratu.

Suđenje se nastavlja 10. februara.