Rad na predmetima korupcije i dalje na niskom nivou

Edin Hodžić iz “Analitike” je na promociji izvještaja “Monitoring odgovora pravosuđa na korupciju u BiH 2016– 2017” pojasnio da se pri istraživanju rezultata za 2016. koristio uzorak predmeta slučajnim odabirom, jer su kompleksni predmeti u ovoj oblasti rijetkost, odnosno u BiH su u manjini.

Izvještaj je pokazao da je primjetan blagi pad u broju istraga za koruptivna djela kada se radi poređenje 2016. sa 2015. godinom, a podignuto je manje optužnica i riješeno manje istraga za koruptivnu oblast, kao i da je u značajnom padu broj riješenih predmeta na sudovima.

“Kada je u pitanju prosječno trajanje postupaka, rad tužilaštava se kretao u identičnom prosjeku i 2015. i 2016. godine, što je znatno duže od optimalno predviđenog roka za postupanje po predmetima korupcije te protiv službene i druge odgovorne dužnosti, a prema standardima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) za tužilaštvo to iznosi 120 dana”, kaže Hodžić i navodi da je rad tužilaštava u 2016. u prosjeku trajao 343 dana.

Postupci pred sudovima, prema Hodžićevim riječima, su trajali znatno duže nego u 2015. te ni oni nisu rješavali predmete korupcije u skladu s utvrđenim standardima.

Stopa čišćenja predmeta, prema izvještaju “Analitike”, govori da su tužilaštva u 2016. uspjela riješiti 84 posto predmeta, a sudovi 76 posto, što je znatno manje nego u godini prije, ali je zabilježeno znatno povećanje osuđujućih presuda.

“Po svemu sudeći, značajno povećanje se nije desilo zbog poboljšanja kvalitete rada prvostepenih sudova. U 2016. više od 58 posto prvostepenih presuda je bilo potvrđeno od sudova viših instanci, što je malo manje nego u odnosu na godinu prije. Definitivno se može uočiti određeni pad kvaliteta rada prvostepenih sudova”, rekao je Hodžić.

Sutkinja Vrhovnog suda Federacije BiH Božidarka Dodik je zabrinjavajućim ocijenila kako veći broj optužnica ne sadrži bitne elemente konkretnih krivičnih djela, a još veći problem je, prema njenim riječima, što se takvi akti potvrđuju i na osnovu njih donose osuđujuće presude.

“Tu se radi o presudama donesenim u skraćenim postupcima, odnosno po priznanju krivnje, kaznenom nalogu i postupke po sporazumu, a stiče se dojam da su ovdje sudovi presudili po inerciji, bez suštinske analize postojanja elemenata krivičnog djela, bilo objektivnih ili subjektivnih i s tim u vezi je upravo kvalitet obrazloženja sudskih odluka. Većina nije obrazložena na način kako to zahtijeva procesni zakon, a radi se o tome da je obaveza svakog suca da za svaku odluku iznese konkretne argumente, iznese dokaze na kojima temelji odluku”, istakla je sutkinja Dodik.

Pojasnila je da se u ovakvim slučajevima isključuje obaveza suda da izvrši najbitniju analizu koja se odnosi na utvrđivanje postojanja krivičnog djela i na utvrđivanje krivnje počinitelja, što je automatski propušteno, jer priznanje mora biti potvrđeno drugim dokazima, a ne da se postupa po automatizmu.

“Imamo sad u BiH na snazi presude za djela koja po svom opisu nisu krivična, imamo samo presudu na priznanju, čiji subjektivni ili objektivni elementi nisu utvrđeni i sad ako to govorimo jezikom evropske konvencije, govorimo o kršenju prava na pravično suđenje”, kaže Dodik.

Uzroke takvom stanju vidi u problemu sistemskog karaktera, odnosno o previsoko postavljenim zahtjevima sudijske norme na kojima se inzistira na kvantitativnom rezultatu.

Istakla je i kako je jako zabrinjavajuće da u nekim odlukama nije uopće izrečena mjera oduzimanja imovinske koristi, iako se izrekom presude utvrđuje da je ta korist pribavljena i to u tačno utvrđenom iznosu.

“Ozbiljno je zanemarena imperativna norma da niko ne može da zadrži korist pribavljenu krivičnom djelom. Bukvalno je propušteno da se korist oduzme i omogućeno počinitelju da je zadrži. Bez obzira što je neko počinio djelo, baš je lijepo zaradio, jer mu korist ostaje na raspolaganje”, navodi sutkinja Dodik.

Naglasila je i da u presudama kojima je izrečena kazna propisana ispod zakonskog minimuma, nema dovoljno argumentacije koja bi opravdala izricanje takve kazne i da su u vrlo malom broju predmeta tužioci i sudije iskazali visoki nivo profesionalnosti.

Na prezentaciji je zaključeno kako je neophodna stalna i kontinuirana edukacija sudija i tužilaca, kao i da svi nosioci pravosudnih funskcija ne mogu da rade na svim predmetima.