Članak

Problemi zaštićenih svjedoka u parničnim postupcima

9. Jula 2019.16:49
Izmjena Zakona o parničnom postupku bila bi potrebna u svrhu olakšanja žrtvama da dođu do naknade štete, zaključeno je na okruglom stolu pod nazivom “Razmatranje pitanja zaštite identiteta zaštićenog svjedoka u parničnom postupku”.

Adela Bejtović-Janušić iz Općinskog suda u Sarajevu je rekla kako joj nije jasno da je od 2003. godine doneseno toliko zakona o zaštiti svjedoka a da nigdje nije spomenuta eventualna parnica u kojoj će zaštićeni svjedok pokušati ostvariti naknadu štete.

“To je jako loše. Ti ljudi su izuzetno istraumirani zbog iskustva rata, ali i prolaska kroz krivični postupak i ponovno proživljavanje svega što su doživjeli”, kazala je ona.

Prema njenim riječima, u Općinskom sudu u Sarajevu ne postoji jedinstvena praksa procesuiranja ovakvih predmeta te, kako je objasnila, trenutni način rada je da zatvorena koverta s tužbom ide “na ruke sudiji”.

Također je rekla i da je nakon pregleda ovakvih slučajeva uvidjela da postoji različito postupanje od strane sudija.

“Neophodno je da se pozabavimo ovom temom, da zauzmemo neki stav i donesemo pravilnik po kojem će se postupati… Mi moramo naći jedan novi pravilnik koji bi uredio postupanje u ovim predmetima”, kazala je Bejtović-Janušić.

Advokatica Dženita Homarac je naglasila probleme tehničke prirode, odnosno sa “CMS-om”, kada su se tek počeli raditi ovakvi predmeti pred Općinskim sudom u Sarajevu, za koje su pronašli “prelazno” rješenje. Kao još jedan problem, ona je navela i zastarni rok, dodavši da većina žrtava silovanja do 1999. godine nisu ni prijavile da su silovane.

Homarac je istakla kako je jedne prilike sudija Theodor Meron iz Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) odbio zahtjev za skidanje zaštitnih mjera njenoj klijentici zbog potreba parničnog postupka.

“Naši propisi, prema njegovom stavu, nisu pružali dovoljno garancije da će ona biti zaštićena”, rekla je advokatica Homarac.

Amela Međuseljac iz Udruženja “Žena – žrtva rata” kazala je kako ulazak u parnični postupak predstavlja retraumatizaciju za oštećenu, koja lično podnosi zahtjev za ukidanje zaštitnih mjera.

“Pitanje koje bi mi postavili jeste zašto sud donosi mjere zaštite u pretresu kada će ih po okončanju morati ukinuti”, rekla je Međuseljac.

Čak i kada žena pristane na parnični postupak, kako je naglasila Međuseljac, javlja se problem iz kojih sredstava će žrtva podnijeti taj zahtjev.

Konsultant Fondacije lokalne demokratije Amer Homarac je govorio o istraživanju praksi sudova u osiguravanju zaštite identiteta stranaka koje pokreću parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva na koji su upućene u krivičnom postupku kao oštećene.

On je rekao da ovo istraživanje još uvijek nije završeno, ali da su dosadašnji rezultati pokazali, između ostalog, da su sudovi iskazali potrebu za normiranjem ovog pitanja.

Od ove analize se očekuje, kako je pojasnio, identifikacija nadležnih organa za uređivanje ovog pitanja, preporuka za moguće načine i modele uređivanja, te osiguravanje relevantnih informacija za upoznavanja žrtava i profesionalne zajednice s praksama sudova u osiguravanju zaštite identiteta zaštićenih svjedoka u građanskom postupku.

Lamija Tiro, pravna savjetnica iz TRIAL-a, navela je, između ostalog, kako je ranije oformljena grupa koja je radila na izmjenama Zakona o parničnom postupku. Ukazala je i na problem izvršenja u predmetima kada je sve završeno unutar krivičnog postupka.

Advokat Sedad Kadić je kazao kako je namjera da se izvrši izmjena zakona trajno rješenje, ali da će to potrajati. Istakao je da Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) ima pravo da donosi podzakonske akte, te da bi bilo dobro da donese pravilnik o praktičnoj primjeni.

Ovaj okugli sto organizovala je Fondacija lokalne demokratije, a na kraju diskusije izvršna direktorica Jasmina Mujezinović je rekla kako će se na ovome raditi u narednom periodu.

 

    Lamija Grebo