Presuda Draženu Mikuliću 10. aprila

U završnim riječima Tužilaštvo BiH je zatražilo da se optuženi Mikulić osudi po zakonu, dok Odbrana smatra da treba biti oslobođen.

Tužilac Vladimir Simović je rekao da je brojnim dokazima i iskazima svjedoka Tužilaštvo BiH uspjelo dokazati da je Dražen Mikulić, zajedno s drugim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane (HVO), svjesno učestvovao i naređivao zlostavljanje zatvorenika u “samici” logora Dretelj.

“Dražen Mikulić je bio dio najbrutalnije grupe čuvara, zbog koga riječ ‘čuvati’ dobija novi kontekst. Svjedoci su kazali da su svakodnevne strahote doživjeli od mladog smeđeg vojnika, takozvanog Novog Draže, odnosno Mikulića, koji je bio gospodar njihovih života”, naveo je Simović.

On je rekao da posebnu pažnju posvećuje oštećenom Enveru Greboviću, kojeg su premlatili izvjesni Palameta i Mikulić. Nakon premlaćivanja, smatra Tužilaštvo BiH, Mikulić se napio krvi, uz riječi: “Napio sam se balijske krvi.” 

“Grebović je nakon premlaćivanja bio nepokretan šest dana i pio je vlastitu mokraću, 42 dana nakon toga nije imao fiziološke potrebe”, kazao je Simović, dodavši da su o izvođenju i premlaćivanju Grebovića svjedočili i Admir Sakoč, Hamzo Tabaković, Midhet Đuherić i druge osobe.

Materijalnim dokazima Tužilaštvo BiH, između ostalog, dokazuje da pored optuženog, u čitavoj BiH postoji samo još jedan Dražen Mikulić, koji je 1993. imao tri godine.

“Iako su svjedoci bili izloženi strahu, svi se slažu u jednom, a to je da je optuženi počinio radnje koje mu se stavljaju na teret”, istakao je Simović.

Kako se navodi u optužnici, Mikulić je u julu 1993. godine, zajedno s drugim pripadnicima HVO-a, fizički zlostavljao Envera Grebovića, kojem je tekla krv iz usta, nosa i glave. Optuženi je Grebovića posjekao flašom po tijelu, rekavši: “Napit ću se balijske krvi.”

Mikuliću je također stavljeno na teret da je u periodu od jula do augusta 1993. izveo tri osobe iz samice, a onda naredio redarima da ih tuku, što su oni i učinili.

Odbrana je zatražila da se Mikuliću sudi po zakonu blažem za počinioca, istaknuvši da Tužilaštvo BiH nije van svake razumne sumnje dokazalo djela iz optužnice.

“Svjedok Hamzo Tabaković je ranije govorio da je riječ o Dariju ili Mariju, a nakon iskaza u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) 2006. kod inspektora Ratkušića, koji je također bio u Dretelju, on se sjeća imena”, kazao je advokat Davor Martinović, dodavši i da mnogi drugi svjedoci nisu znali ime optuženog.

Tužilaštvo BiH navodi da je krivac imao kosu smeđe boje, međutim Odbrana pojašnjava da optuženi Mikulić ima crnu kosu, te da je i njegova visina dijametralno suprotna onoj koju su navodili svjedoci. 

“U istrazi nijedan svjedok nije prepoznao Mikulića, a samo dvojica su ga prepoznala na glavnom pretresu, uz čudna objašnjenja”, naveo je Martinović i dodao da je i jedan svjedok tvrdio da optuženi govori ikavicom, što također nije tačno.

Martinović je kazao kako je optuženi ranjen 15. jula 1993. te kako je vještak Hamza Žujo utvrdio da je morao šepati makar 15 dana. 

“Nijedan svjedok to nije vidio osim Grebovića, koji je svjedočio nakon što je Žujino svjedočenje u sažetom obliku objavljeno na internet stranici specijaliziranoj za praćenje suđenja”, rekao je u završnoj riječi Martinović.

Prema Odbrani, nelogično je da je Mikulić pretukao zatvorenika Grebovića nogom koja je bila ranjena i u vrijeme kada se optuženi nalazio na bolovanju.

Odbrana je navela kako je “ova optužnica školski primjer pogrešne optužnice” i zatražila da Dražen Mikulić bude oslobođen.