Plav i natečen od udaraca
This post is also available in: English
Svjedok Aleksandar Ljuić kazao je kako je zarobljen 25. novembra 1994. godine u Golubiću, nadomak Bihaća, te da je u zarobljeništvu – prvo u Cazinu, a zatim u Bihaću – bio do 11. marta 1995. godine, kada je sa grupom drugih zarobljenika Vojske Republike Srpske (VRS) razmijenjen u Ličkom Petrovom selu.
„Prije samog ulaska u autobus zavezane su nam oči i naređeno nam je da spustimo glave. Tad su nas počeli tući i tjerati da pjevamo neke pjesme“, rekao je Ljuić.
On je dodao da je zarobljenicima pomoć ukazana u ambulanti u Bosanskom Petrovcu.
„Ja sam bio sav plav i natečen od udaraca“, kazao je Ljuić.
I svjedoci Ljubo Jovičić, Marko Golić i Milutin Zrnić također su bili u grupi zarobljenika, koje su tokom sprovođenja na razmjenu 11. marta 1995. godine u autobusu fizički maltretirali.
Prema kazivanju Ljube Jovičića, na putu od Cazina do Ličkog Petrovog sela, autobus sa zarobljenicima kretao se sporo, a stajali su nekoliko puta.
“Na podu smo sjedili zavezanih očiju i spuštenih glava. Tukli su nas i naredili da pjevamo ‘Bosno moja’. Koliko se sjećam, iz Cazina smo krenuli oko pola osam, a u Ličko Petrovo selo stigli i razmijenjeni oko pola 12”, kazao je svjedok.
Za fizičko i psihičko maltretiranje preko 30 nekadašnjih pripadnika VRS tokom sprovođenja na razmjenu iz Cazina i Bihaća optuženi su Husein Begić, Safet Kovačević, Muhamed Anadolac, Abid Ljubijankić i Sabahudin Hafurić, nekadašnji pripadnici Armije BiH (ABiH).
Niti jedan od danas saslušanih svjedoka nije optužene prepoznao kao osobe koje su ih sprovodile na razmjenu i tukle ih.
Nastavak suđenja zakazan je za 13. decembar.
