Članak

Peulić i ostali: Predaja oružja u Šipragama

19. Aprila 2019.13:42
Svjedok Tužilaštva je na suđenju za zločine počinjene u Kotor-Varoši ispričao kako je Slobodan Župljanin dolazio u mjesto Šiprage i rekao mještanima da, ako predaju oružje, “niko neće biti diran”.

Mujo Zuhrić je posvjedočio da je u Šipragama prije Župljanina bio Boško Peulić, koji je stanovništvu rekao da bude suzdržano i da neće biti nikakvih problema.

“Kasnije je dolazio Župljanin s tri neka čovjeka, od kojih je jedan bio policajac. Rekao nam je da ‘predamo nelegalno naoružanje i da niko neće biti diran’. Muslimani su potom predavali oružje u stanici policije u Šipragama. Oko 210 pušaka je predato”, kazao je svjedok i pojasnio da su mještani Župljanina poznavali te da su imali sigurnost u njega.

Župljanin je, prema svjedoku, u jesen 1992. ponovo došao u Šiprage i rekao stanovništvu da nikakvih problema ne smije biti, jer je oružje predato, kao i da je on bio komandant Drugog bataljona 22. brigade, čija komanda je bila pozicionirana na Vlašiću.

Za optuženog Janka Trivića je kazao da je i on više puta dolazio u Šiprage, da je bio komandant 22. brigade i da je na jednom od sastanaka mještinama rekao da imaju rok da predaju stoku i kućanske aparate, što je svjedok, kako je pojasnio, shvatio kao “vojnu disciplinu”.

Svjedok je dalje naveo da su ljudi u “Drvopreradi” u ovom mjestu predavali aparate i stoku, ali da to nisu učinili svi, nakon čega im je Nedeljko Đekanović, za kojeg je istakao da je bio predsjednik Opštine Kotor-Varoš, kazao da to ne važi.

“Đekanović mi govori: ‘Reci ljudima da to ne važi, da mogu vratiti svoju imovinu.’ Imovina se polako vraćala, a to nisu uradili samo ljudi koji su u međuvremenu napustili Šiprage”, naglasio je svjedok.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrane, svjedok je rekao da u Šipragama nije bila stacionirana nikakva vojna jedinica i komanda, niti da je bilo ratnih dejstava, kao i da je stanovništvo napuštalo ovo mjesto zbog ekonomske situacije.

Peuliću, Župljaninu, Triviću i Đekanoviću se sudi skupa s Manojlom Tepićem za progon – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad na području Kotor-Varoši.

Kako stoji u optužnici, Peulić je bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS), Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Trivić komandant te brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane (TO) Kotor-Varoš, a Đekanović predsjednik Opštine.

Svjedokinja Mirsada Salčinović se prisjetila kako su 25. juna 1995. u njenu kuću došla dva vojnika i odvela njenog supruga Fikreta, a kasnije još dvojica koja su nju i njene sinove odveli na Kukavice, gdje je bilo više ljudi, dok su im kuću odmah zapalili.

Na Kukavicama je, kako je kazala, vidjela ljude s rukama stavljenim na glavu, da je muškarac kojeg je poznavala pretučen, a potom su žene i djeca odvedeni pred zgradu policije, a zatim u salu škole, odakle su pušteni.

U garaži pored zgrade policije svjedokinja je, kako je rekla, vidjela da tuku nekog, da su im s prozora objekta prijetili i da je tu bio transporter, kao i da je saznala da je istog dana njen suprug ubijen na Kukavicama.

Uzemir Beganović je posvjedočio da je tokom rata bio u radnoj obavezi i da o tome ima potvrdu Civilne zaštite, te da je bio prvi dan Bajrama kada je, prema njegovima riječima, došla “specijala” iz Banje Luke da preuzme vlast u Kotor-Varoši.

“Cijela ulica je pobjegla, ljudi su se bojali da će nastradati, da će biti maltretirani. Na megafon su javili da se vratimo. Iako sam ostavio ključ u bravi, sva je kuća bila demolirana, nijedno staklo nije ostalo”, kazao je svjedok.

Ispričao je kako je čuo da mu je brat Omer 25. juna 1992. odveden u policiju s još dvojicom iz ulice, da su žene koje su tu doveli s Kukavica pričale da su gledale kako ih tuku, nakon čega su ih pustili, a zatim ubili sve trojicu, kao i da se govorili da je to uradio neki rezervni policajac.

Nastavak suđenja je 17. maja.

Haris Rovčanin