Peulić i ostali: Posljednji susreti

Azemina Smajlović je izjavila kako je njenoj porodici 25. juna 1992. godine u selu Vrbanjci rečeno da idu do benzinske pumpe. Kada su došli vidjela je grupu muškaraca i doveden je jedan ranjenik. Suprug Redžo i još jedna osoba, kako je kazala, bili su zaduženi da voze ranjenika u ambulantu.

“Zadnji put smo ga taj dan vidjeli”, rekla je svjedokinja plačući, dodavši da joj nije poznato šta se desilo s njenim suprugom čije posmrtne ostatke nije pronašla.

Smajlović je kazala da ne zna zašto se 20. juni 1992. navodi kao dan nestanka njenog muža.

Tužilaštvo BiH tereti Boška Peulića, Slobodana Župljanina, Aleksandra Petrovića, Manojla Tepića, Janka Trivića i Nedeljka Đekanovića, da su od 1992. do 1994. godine učestvovali u napadu na hrvatsko i bošnjačko stanovništvo na području Kotor-Varoši. Terete se za progon ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.

U optužnici se navodi da je Peulić bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS), Župljanin komandant Drugog bataljona, Petrović komandir Prve čete Drugog bataljona, Tepić komandant Teritorijalne odbrane (TO) Kotor-Varoš, Trivić komandant 22. brigade VRS-a, a Đekanović predsjednik Općine Kotor-Varoš i predsjednik Kriznog štaba.

Druga svjedokinja Adisa Smajlović je izjavila da je na jesen 1992. krenula iz sela Večići s bratom i još nekim osobama, ali ih je u jednom trenutku zarobila vojska. Žene i djeca, kako je ispričala, dovedeni su u školu u Grabovici i dan kasnije su konvojem prevezeni za Travnik. Za muškarace, među kojima su bili njen brat, tetak i dvojica amidža, ona je kazala, da su dovedeni u školu, a kasnije šta se dogodilo nije joj poznato.

“I dan-danas otac samo grob traži. Govorili su kao da su pobijeni”, rekla je svjedokinja.

Suđenje će se nastaviti 2. februara.