Članak

Perišić i Zoranović: Odvođenja i ubistva u Rogatici

30. Augusta 2017.14:29
Svjedokinja Državnog tužilaštva je ispričala da je u napadu na Rogaticu u junu 1992. godine njen muž zarobljen s komšijama, te da njegove posmrtne ostatke nikad nije pronašla.

Džehva Šatrović je kazala kako su se jedne noći krili kod komšije, a ujutro je vidjela tenk i srpsku vojsku. Kada je krenula do štale, tvrdi, pucali su joj oko nogu. Nakon što je komšijina kuća opkoljena, morala je izaći zajedno s mužem i komšijama. Ona i žene su odvedene u garažu Crkvenog doma, dok je devet muškaraca, među kojima i njen muž, poredano oko kuće.

Nekoliko dana kasnije, svjedokinja se vratila u naselje, a mjesto gdje su ostali muškarci bilo je “zgaret koji se dimio”.

“Smijem se zakleti Bogom da su ti ljudi popaljeni i da su izgorjeli“, rekla je Šatrović, dodavši da posmrtni ostaci njenog muža i drugih osoba nisu pronađeni.

U garaži kod Crkvenog doma, kako je navela, pričala je s drugim ženama, koje su također tvrdile da su im muževi i očevi ubijeni. Svjedokinja je izjavila da su svake noći odvođene mlađe žene, koje bi jutrom bile vraćane. Ona je napomenula i da je jedna grupa muškaraca odvedena iz garaže, te da za njih “niko više nije čuo”.

Za progon s područja Rogatice optuženi su Božidar Perišić i Vinko Zoranović. Prema Tužilaštvu BiH, Perišić je bio pripadnik Prve podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Zoranović pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.

Perišić je optužen da je 19. juna 1992. godine civile bošnjačke nacionalnosti istjerivao iz domova, nakon čega je pojedine od njih fizički i psihički maltretirao i hapsio. Zoranović je optužen da je silovao dvije žene bošnjačke nacionalnosti u prostorijama Crkvenog doma i Srednjoškolskog centra.

Almir Šabanić je kazao da su mještani sela Šatorovići sredinom maja 1992. predali oružje, ali nisu mogli otići nigdje jer je okolo bilo minirano. Poslije nekoliko mjeseci, rekao je, došli su “ljudi iz komande” i tražili mještane da idu na radnu obavezu. On je istakao da su se radovi povećali 1993. godine, te da su išli u Kramer Selo i Vragolove, koji su bili napušteni a kuće spaljene.

Svjedok je naveo i da se 21. novembra 1993. godine čula pucnjava, a da su pred njegovu kuću došli policajci, koji su im kazali da svi mušakrci dođu u centar sela. Naglasio je da je u centru vidio, krvave i natečene, Asima Durmiševića i njegovog oca, kao i još neke osobe.

“Bobana Perišića sam prepoznao što je bio kondukter na svim linijama po Rogatici”, rekao je svjedok, dodavši da su odvedeni u logor “Rasadnik”, gdje mu je Asim Durmišević pričao da je njega i oca mu tukao Boban.

Na tvrdnju Odbrane da je u ranijoj izjavi kazao da se radi o Slobodanu zvanom Boban, svjedok je istakao da su “ga zvali Bobanom” te da nije znao njegovo pravo ime.

Suđenje će se nastaviti 6. septembra.

Lamija Grebo