Članak

Mujčinović i ostali: Odbrana zatražila oslobađajuću presudu

18. Novembra 2016.14:54
Iznoseći završnu riječ na suđenju za zločine u Kladnju, Odbrana Safeta Mujčinovića zatražila je oslobađajuću presudu, ističući da njihov branjenik ne može biti osuđen po komandnoj dužnosti za djela za koja nije znao da su se desila.

Branitelj Emir Suljagić kazao je da optuženi Mujčinović nije mogao uticati na dešavanja vezana za osobe koje su boravile u stanovima prosvjetnih radnika u Stuparima pored Kladnja, jer je njegov položaj bio “minoran”.

Suljagić je dodao da je Odbrana uspjela dokazati da je pozicija policije bila takva da nisu mogli uticati na sudbinu civila u Stuparima, niti odlučivati bilo šta vezano za njih, već da je njihova funkcija bila isključivo čuvanje tih osoba.

Osvrčući se na dio optužnice u kojem se navodi da je Mujčinović odgovoran za fizičko maltretiranje zatvorenika, Odbrana je istakla da su te optužbe koncipirane na iskazima svjedoka kojima se ne može pokloniti povjerenje, te da Mujčinović nije mogao znati za ta dešavanja.

Svjedok Vitomir Andrić je, prema mišljenju Odbrane, prilikom saslušanja u istrazi ponudio mnogo manje informacija i detalja nego što je to učinio na suđenju, stoga Odbrana njegov iskaz smatra “nadograđenim”. Suljagić je podsjetio i na iskaz svjedoka Radovana Đokića koji je potvrdio da je “više puta davao iskaz te da su ga dopunjavale druge osobe koje su se tu nalazile”, te naglasio da ovaj svjedok nikada nije rekao da ga je Mujčinović maltreirao.

Suljagić je rekao da je svjedok Miroslav Marković također kazao da ga Mujčinović nije maltretirao. Kako tvrdi branitelj Suljagić, iako su Đokić i Marković negirali da ih je ispitivao Mujčinović, svjedok Pero Marijanović je rekao “da je kroz prozor svoje kuće gledao u prostorije druge zgrade, gdje je vidio kako Mujčinović ispituje zatvorenike, a između ostalog i Markovića i Đokića”, stoga Odbrana smatra i njegov iskaz neobjektivnim.

Kada je u pitanju svjedok Mirče Martinović, koji je ispričao da je ispitivan i udaran u prisustvu Mujčinovića, Suljagić smatra da se njegov iskaz ne može cijeniti valjanim jer je jedan od svjedoka rekao “da se Martinović hvalio kako je govorio sve samo kako bi od Suda BiH dobio naknadu”.

Odbrana također navodi da tužilaštvo nije priložilo nikakvu medicinsku dokumentaciju o povredama svjedoka koji su tvrdili da su bili ispitivani i maltretirani.

Safetu Mujčinoviću se za zločine počinjene na području Kladnja sudi s Ramizom Halilovićem, Zijadom Hamzićem, Osmanom Gogićem, Selmanom Busnovom, Nusretom Muhićem i Nedžadom Hodžićem, nekadašnjim pripadnicima civilne i vojne policije te Teritorijalne odbrane (TO). Oni su optuženi za nezakonito zatvaranje srpskih civila u Stuparima, kao i za premlaćivanje i nečovječno postupanje.

Odbrana je također naglasila da bi Sud BiH u ovom predmetu trebao postupati prema Kaznenom zakonu bivše Jugoslavije koji je bio na snazi za vrijeme dešavanja iz optužnice, a ne po Krivičnom zakonu BiH, koji je usvojen 2003. godine.

Suljagić je skrenuo pozornost da po Kaznenom zakonu bivše Jugoslavije nije bilo predviđeno kažnjavanje po komandnoj odgovornosti.

“Očito je da se ovdje radi da se optuženi tereti za nešto što se u tom periodu nije smatralo kaznenim djelom”, rekao je Suljagić.

Suđenje se nastavlja 9. decembra, kada je na rasporedu iznošenje završnih riječi Odbrane drugooptuženog Selmana Busnova.

Srđan Kureljušić