Članak

Mladić: U Kozarcu više od hiljadu ubijenih

28. Septembra 2012.00:00
Odbrana Ratka Mladića, optuženog za genocid i druge zločine u BiH, sugerisala je na suđenju u Haagu da je napad Vojske Republike Srpske (VRS) na prijedorsko selo Kozarac u ljeto 1992. bio posljedica zasjede koja je postavljena koloni te vojske, a svjedok

This post is also available in: English

Tužilaštva Osman Selak je to odbacio, ostajući pri iskazu da je u napadu ubijeno 1.200 Bošnjaka.

Tokom svjedočenja, Selak, bivši komandant pozadinske baze VRS-a u Banjoj Luci, opisao je sastanak na kojem su, 27. maja 1992., podređeni oficiri izvijestili komandanta Prvog krajiškog korpusa VRS-a Momira Talića da je u Kozarcu i okolini ubijeno 800 i zarobljeno 1.200 muslimana.

Prema riječima Selaka, general Talić je naredio da se Glavni štab VRS-a obavijesti da je broj žrtava deset puta manji, svjestan da su njegove jedinice prekršile međunarodno ratno pravo.

Mladić, bivši komandant VRS-a, optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH koji je u sedam bosanskohercegovačkih općina, uključujući Prijedor, dosegao razmjere genocida. Na teret mu se stavlja i genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Na pitanje Odbrane da li je znao da je krajem maja 1992. kroz Kozarac prolazila vojna kolona i šta je bio njen cilj, Selak je odgovorio negativno, rekavši da je znao da je “bataljon iz Beograda išao u tom pravcu”.

Upitan da li je znao da je vozač iz te kolone bio ubijen, svjedok je uzvratio: “Ne znam… Tako su političke stranke pokušavale da objasne zašto je ubijeno 1.200 ljudi.” Svjedok je kasnije potvrdio da je u izvještaju VRS-a bilo navedeno da je u koloni bilo “pet poginulih i 20 ranjenih”.

Advokat Branko Lukić pitao je zatim koliko je bilo ranjenih, sugerišući da je, s obzirom na broj žrtava koji je naveo svjedok, ranjenih moralo biti “par hiljada”.

“Vjerujem da jeste, jer je narod iz sela bio sproveden u logore kod Prijedora i mnogi su podlegli”, kazao je Selak.  

Mladićev branilac je pitao svjedoka i o “pokretu otpora” u Banjoj Luci, čiji je član bio po penzionisanju u julu 1992. godine. Selak je to potvrdio, naglasivši da taj pokret nikada nije preduzeo nikakvu akciju protiv srpskih vlasti. Kazao je i da je tokom rata “ubijeno 300 ljudi i bačeno u rijeku Vrbas”, a da je “muslimanima i Hrvatima naređeno da odu, ali da prethodno potpišu izjave da neće tražiti ostavljenu imovinu”.

Selak je izjavio i da je 1995. telefonom tražio od generala Mladića da odobri prebacivanje njegove bolesne supruge vojnim sanitetskim vozilom iz Banje Luke u bolnicu u Beograd. Kako je rekao, Mladić mu je obećao da će to učiniti, ali od toga nije bilo ništa. Selakovu suprugu zatim su “dvojica Srba” prebacila u Beograd, ali je, kako je rekao, za to morao da plati “2.800 maraka”.

Tokom suđenja, predsjedavajući sudija Alphons Orie više puta je upozorio optuženog Mladića da ne govori glasno tokom konsultacija sa advokatima i da ne komentariše glasno tekuće svjedočenje.

Nastavak suđenja zakazan je za 28. septembar.

R.M.

This post is also available in: English