Mladić: Siledžijske prijetnje

Prema njegovom iskazu, Mladić je prilikom jednog susreta sa oficirima UNPROFOR-a u jesen 1993. zaprijetio da će “pobiti sve osim djece” u muslimanskim enklavama na istoku BiH, uključujući Srebrenicu.

Harland, koji je od 1993. do 1995. godine bio civilni službenik u UNPROFOR-u i politički savjetnik tadašnjeg komandanta Ruperta Smitha, vodio je bilješke na više od 20 sastanaka sa Mladićem, a zatim o tim razgovorima pisao izvještaje nadređenima u UN-u. Te izvještaje tužilac Dermot Groome uveo je u dokaze protiv Mladića.

“Većim dijelom rata, na Sarajevo je dnevno padalo po 1.000 granata. To je pretežno bilo granatiranje u cilju terorisanja stanovništva, bez vojnih meta, veoma nasumično”, naglasio je Harland.

Mladić i Radovan Karadžić su, kako je svjedok kazao, napade na Sarajevo i uskraćivanje potrepština koristili kao sredstvo pritiska na vladu u Sarajevu da prihvati mir pod njihovim uslovima.

“Mladić i Karadžić imali su moć da nivo terora regulišu kao da otvaraju i zatvaraju česmu, kako im je u određenom trenutku odgovaralo. Učestalost granatiranja obično bi smanjivali kada bi bili suočeni sa prijetnjom vazdušnih napada NATO-a”, rekao je Harland.

Mladić, bivši načelnik Glavnog štaba VRS-a, optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, kao i za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995., te u drugim opštinama u BiH.

Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS) i vrhovnom komandantu njenih oružanih snaga, u Haagu se takođe sudi za ove zločine.

“Mladić bi strpljivo i dugo slušao sagovornika, obično komandanta UNPROFOR-a, a zatim bi veoma agresivno i ne baš logički povezano izlagao mješavinu istorije, prijetnji i komentara situacije. Prijetnje je, na većini sastanaka, upućivao ili bosanskim vlastima ili stanovništvu ili UNPROFOR-u”, posvjedočio je Harland.

Na sastanku u novembru 1993., kako je dodao, Mladić je postao “opasniji uslijed frustracije što njegova dostignuća na bojnom polju nisu bila pretvorena u političko rješenje, za šta je krivio političare”.

“Stoga je bio ratoborniji nego obično i tokom razgovora se oštro postavio u vezi sa 22 zarobljena srpska vojnika. Zaprijetio je da će pobiti sve izuzev djece u istočnim enklavama ako vojnici ne budu ubrzo oslobođeni. (…) Mladić je bio siledžija i, ako bi mu se ukazala prilika da tu prijetnju ostvari, on bi to i učinio”, naveo je Harland.

On je ocijenio i da “Mladić zapravo nikada nije imao strategiju za dobijanje rata”.

“Oni bi zauzimali teritorije i gradove, ubijali ili deportovali stanovništvo, sabijajući muslimane na sve manje dijelove teritorije, a zatim ih granatirali i uskraćivali im struju, hranu i vodu. Potom bi čekali da vlasti u Sarajevu prihvate njihove uslove i čudili su se kad se to ne bi desilo. Nisu imali alternativni plan za ratnu pobjedu, usprkos prednosti u naoružanju”, podvukao je svjedok.

U nastavku suđenja, 11. jula, Harlanda će unakrsno ispitivati Mladićev branilac Branko Lukić.