Članak

Matuzović i ostali: Udarani do smrti

6. Marta 2019.16:21
Svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako su zatočenici na području Orašja udarani, a neki i podlegli od batina.

Svjedok J.S. iz sela Lončari (opština Orašje) kazao je da je 2. maja 1992. godine zarobljen s dvojicom komšija i odveden u Donju Mahalu, gdje su zatvoreni u jednu šupu. Jednog dana, kako je rekao, došli su ljudi iz Slavonske Požege i jedan od njih je zabio nož u vrat njegovom komšiji Maksi Gajiću. Dodao je da su Gajića odnijeli i da ga više nije vidio.

Iz šupe su, kako je naveo, nakon desetak dana prebačeni u školu u Donjoj Mahali, gdje su dovođeni i ljudi iz drugih mjesta. Kazao je da je tu preminuo Andrija iz Bukove Grede.

“Ljudi su udarani. I ja sam. Neko šakom, neko čizmom, neko palicom. Andrija je vjerovatno dobio udaraca više nego što treba i završio je kako je završio”, rekao je J.S.

On je potvrdio da su i drugi zatočenici podlegli batinama, među kojima Žarko Ristanić, Minja iz Vukovara, Aćim iz Bukove Grede i jedan kapetan Jugoslovenske narodne armije (JNA).

Ispričao je da su zatočenici nekad izvođeni pojedinačno, a nekad u grupama u salu i udarani.

Kao policajce koji su tukli naveo je Matu zvanog Rakijica, Peru Konja, Marka, Damu, Soreta, Žiku i Ivicu. Nakon što ga je tužilac Milanko Kajganić podsjetio na iskaz iz istrage, svjedok je potvrdio da je među njima bio i Kemi.

U tom iskazu iz 2013. svjedoku je postavljeno pitanje da li je bio policajac Mirko Jurić, na šta je odgovorio da ne zna, a na pitanje da li je bio policajac kojeg su zvali Kemi, odgovorio je potvrdno.

J.S. je rekao da i danas ima posljedice od udaraca zadobijenih tokom zatočeništva, u kojem je bio do polovine 1993.

Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju. Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.

Matuzovićev branilac Vlado Adamović u unakrsnom ispitivanju je tvrdio da je svjedok J.S. prije zarobljavanja učestvovao u napadu na selo Vidovice, gdje ubijeno na desetine ljudi, kao i da je svjedok sjekirom ubio stariju ženu zbog čega je osuđen na smrtnu kaznu.

Svjedok je rekao da nikoga nije ubio i da mu je to montirano. Ispričao je da je njemu i još dvojici zatočenika Pera Konj napisao šta moraju reći novinarima, odnosno da mora kazati da je ubio babu.

J.S. je rekao da on nije ni učestvovao u napadu na Vidovice, jer je “ostao u Lepnici i nije stigao”.

Branilac je svjedoku predočio izjavu datu policiji Hrvatske zajednice Herceg-Bosne u maju 1993. godine, a u kojoj je detaljno opisao napad na Vidovice i ubistvo starije žene. Svjedok je potvrdio da je njegov potpis na izjavi, ali je kazao da se ne sjeća da je dao taj iskaz.

Suđenje se nastavlja 13. marta.

 

Marija Taušan