Članak

Manje složene “iscjepkane” istrage i dorađene optužnice

25. Decembra 2014.00:00
Sve učestalija praksa Tužilaštva BiH da podiže optužnice za pojedinačna djela ratnog zločina svodeći istrage na manje složene, izazvala je negodovanje pravnih stručnjaka, kao i nosilaca funkcija u najvišim pravosudnim institucijama.

This post is also available in: English

Podizanje više optužnica iako se radi o istom događaju ne doprinosi efikasnom i kvalitetnom procesuiranju ratnih zločina, zaključak je Nadzornog odbora za implementaciju Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina.

U Sudu BiH kažu da razdvajanje složenih istraga u više manjih optužnica ili podizanje više optužnica protiv iste osobe onemogućava ekonomična i efikasna suđenja s obzirom da se više puta pozivaju isti svjedoci, a povećavaju i troškovi.

U Tužilaštvu BiH negiraju da se predmeti namjerno “cjepkaju” i sve navode odbacuju kao netačne.

Sa ovim stavom se ne slažu advokati koji rade na predmetima ratnih zločina, tvrdeći da slučajevi “cjepkanja” postoje i smatraju da je riječ o nezakonitom radu tužilaca.

Osim ovih problema, za optužnice Tužilaštva BiH kažu da se više od njih pola vraća na doradu prije potvrđivanja u Sudu BiH, čak i po nekoliko puta. Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso kaže da je ove godine kvalitet optužnica poražavajući.

“Primjetno je da se pojedini tužioci ne koriste zakonskim pravom da u bilo kojoj fazi postupka povuku optužnicu, a loše optužnice utiču i na kvalitet presuda. Iz tog razloga, nerijetko je i Sud BiH izložen kritikama da donosi mahom oslobađajuće presude”, kaže Kreso za BIRN – Justice Report.

U toku godine, Sud BiH je donio pet oslobađajućih nepravosnažnih presuda te dvije pravosnažne.

Unatoč negiraju kritika, stručnjaci su mišljenja da u Tužilaštvu BiH vlada neorganiziranost, te nedostatak kontrole tužilaca. Iako nemaju ništa protiv glavnog tužioca Tužilaštva BiH, kažu da se stiče dojam haotičnog rada, te da tužioci imaju različite aršine u odnosu na slične slučajeve.

Također, kritike koje su upućene Tužilaštvu BiH pripisuju se i neiskustvu tužilaca i stručnih saradnika koji rade na slučajevima ratnih zločina.

Blokade i maltretiranja

Glavni tužilac Tužilaštva BiH Goran Salihović je najavio da će ova godina biti najuspješnija kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina, pojasnivši da će optužiti više od stotinu osoba.

U Sudu BiH kažu da se složene istrage razdvajaju na više optužnica za pojedina djela. Tako da za ubistva u selu Trusina kod Konjica počinjena 16. aprila 1993. godine postoje tri odvojena predmeta iako je na početku bilo šest optužnica.

Slična situacija je sa slučajem maltretiranja 1992. godine u školi u Odžaku, gdje postoje tri optužnice, ili sa slučajem zlostavljanja počinjenog 1992. na stadionu “Polet” u Bosanskom Brodu, gdje su također tri optužnice.

“Zaključili smo da cijepanje predmeta nije dobro rješenje iz više razloga. Ako se predmet pocijepa, isti svjedoci se zovu dva ili više puta, maltretiraju se i ponovno traumatiziraju. Zatim, sam predmet gubi smisao složenosti”, kazao je Milorad Novković, predsjedavajući Nadzornog odbora za implementaciju Državne strategije, u razgovoru za BIRN – Justice Report.

Advokatica Vasvija Vidović smatra da se cjepkanjem istraga troši ogroman novac, iscrpljuju kapaciteti Suda BiH te traumatiziraju svjedoci.

Glasnogovornik Državnog tužilaštva Boris Grubešić kaže da ne postoji cjepkanje istraga, te da su ove godine podignute neke od najsloženijih optužnica za ratne zločine.

“Sama činjenica da su u 42 optužnice obuhvaćene 82 osobe, a da su neke od optužnica među najsloženijim koje je ikada podiglo Tužiteljstvo BiH, govori o tome da nema nikakvog razdvajanja predmeta”, kaže Grubešić.

Jedan od problema kada se podigne optužnica protiv samo nekih a ne svih osumnjičenih, jeste da može doći do “procesne blokade”.

Advokat Vlado Adamović pojašnjava da je u slučaju u kojem brani Iulian-Nocolaea Vintilu, optuženog zajedno sa Ramizom Avdovićem za ratni zločin počinjen u Sarajevu, više puta odgađano suđenje jer je Odbrana htjela za svjedoka pozvati osobu koja je u optužnici navedena kao član udruženog zločinačkog poduhvata.

“Ovaj svjedok je de facto optužen jer je naveden u optužnici kao član udruženog zločinačkog poduhvata. Međutim, on se pojavljuje kao svjedok. Kao svjedok mora govoriti istinu, ali kao optuženi može da laže ili da šuti”, kaže Adamović, istaknuvši da mu Sudsko vijeće ne može narediti da odgovara na pitanja.

Ako se ne ispita ovaj svjedok, kaže Adamović, “Odbrana je onemogućena, tako da smo dovedeni u pat-poziciju”. Na pitanje zašto je došlo do ove situacije, Adamović odgovara da tužioci nisu ispunili zakonsku obavezu da prilikom podizanja optužnice obuhvate sve osobe koje su uključene u djelo.

Jedino rješenje, smatra Adamović, jeste da se podigne optužnica protiv ovog svjedoka, a da se suđenje Vintili i Avdoviću obustavi, pa da se spoje predmeti i počne ispočetka.

Na pitanje zašto se cjepkaju istrage Novković odgovara: “Možda malo zbog normi, a možda da bi se došlo prije do optužnice i radi određene statistike na kraju godine.”

Kršenje ljudskih prava

Druga kritika Tužilaštvu BiH je što se protiv jedne osobe podiže više optužnica. Naprimjer, bivšem zamjeniku komandanta odreda “Zulfikar” Armije BiH (ABiH) Nihadu Bojadžiću sudi se za zločin počinjen u Trusini, za zločin u Jablanici i vodi se istraga za zločin počinjen na Igmanu.

Nedžad Hodžić i Dževad Salčin, bivši pripadnici odreda “Zulfikar”, optuženi su za zločine počinjene u Trusini, a u drugom predmetu im se sudi za zločin počinjen na Igmanu.

Vidović, koja brani Bojadžića, smatra da se zbog paralelnog vođenja dva teška suđenja protiv jedne osobe krše ljudska prava te osobe.

“Insistirali smo da se spoje postupci jer je na ovaj način onemogućeno pravo efikasne odbrane. Evropski sud je u više predmeta ukidao presude gdje su vođeni paralelni postupci protiv jedne osobe. Tako da sad već znamo da kakva god bude presuda, ona može biti oborena”, pojašnjava Vidović.

Prema njenim riječima, tužioci pokušavaju spriječiti Odbranu da dođe do nekih dokaza.

“Zakonom je predviđeno da, nakon podizanja optužnice, Odbrana ima pravo uvida u sve dokaze. Međutim, kako se cjepkaju optužnice i dokazi se rasporede i Odbrana jednostavno nema pravo uvida u sve. Time se ozbiljno krše ljudska prava”, kaže Vidović.

U Sudu BiH također ističu da podizanje više optužnica utiče na načelo ekonomičnosti, odnosno dolazi do rasipanja resursa.

“Sud BiH je bio u mogućnosti da izvrši spajanje postupaka i to ukoliko je vremenski razmak između dva odvojena pokrenuta postupka to dozvoljavao. Međutim, nerijetko su odvojeno pokrenuti postupci vremenski toliko udaljeni da je sudu nemoguće izvršiti spajanje postupka, što za rezultat ima skupocjeno vođenje više postupaka umjesto jednog”, navode u Sudu BiH.

Advokat Adamović kaže da je zakonom propisano da čovjek protiv koga se vodi više postupaka ima pravo na objedinjenje postupka.

“Velika kritika tužilaštvu koje ne poštuje zakon u pogledu subjektivnog i objektivnog identiteta optužbe… Ne traže da se postupci protiv jedne osobe spajaju, a to je njihova obaveza, načelo razložnosti i ekonomičnosti. Ovdje se radi o parama, ne treba trošiti pare jer zasjedaju dva vijeća, dvaput se pozivaju svjedoci”, ističe Adamović.

Dorada i odbijanje optužnica

Uz ove probleme, Sud BiH je nezadovoljan i kvalitetom podignutih optužnica. Iz tog razloga, do novembra ove godine samo je trećina potvrđena prije nego što je vraćena na daljnju doradu.

Optužnica protiv Gligora Begovića za zločin počinjen u logoru Batković na dorađivanje je vraćana četiri puta prije nego što ju je Sud BiH potvrdio.

Optužnice su vraćane, kako stoji u analizi Suda BiH, iz formalnih razloga, grešaka u činjeničnim opisima te pogrešnim kvalifikacijama.

Iz Državnog tužilaštva tvrde da ne postoji problem s vraćanjem optužnica na doradu s obzirom da su sve kasnije potvrđene.

Advokatica Vidović kaže da je “alarmantan broj optužnica vraćenih na doradu”. Smatra da se radi o izuzetno nekvalitetnom radu i nepripremljenosti tužilaca.

“Trenutno se vidi jedna vrsta neorganizovanosti u Tužilaštvu BiH, možda čak i nedostatak kontrole tužilaca. Nemam ništa protiv glavnog tužioca, ali se stiče osjećaj haotičnog rada. Različiti tužioci imaju različite aršine u sličnim slučajevima”, kaže Vidović.

S njom se slaže i Adamović, koji vraćanje dvije trećine optužnica na doradu poistovjećuje s posjetom vulkanizeru, pojašnjavajući to postavljanjem na ispravan način samo jedne gume na autu.

“Tu se radi o neznanju i nedovoljnoj pripremljenosti. Jednostavno, na čelo Tužilaštva BiH mora doći čovjek koji prvo zna pravo pa je dobar menadžer. Svaki predmet ne može biti historijski. Treba se dobro vagati šta ide u optužnicu, a ne da se ‘zagrabi bagerom’ pa šta prođe”, kaže Adamović.

Novković priznaje da veliki broj optužnica jeste vraćen na doradu, ali to objašnjava neiskustvom tužilaca i stručnih saradnika.

“U toku ove godine i koncem prošle je primljen veliki broj tužilaca koji nemaju baš to iskustvo i vjerujem da treba da prođe neko vrijeme da oni steknu stručno usavršavanje i iskustvo. Očekujem da će to već sada ići ka kvalitetnijem radu i podizanju optužnica”, kaže Novković.

U Tužilaštvo BiH je u novembru 2013. imenovano 14 novih tužilaca za ratne zločine, a u martu ove godine još pet, čime je njihov broj povećan na 38.

Predsjednica Suda BiH se nada da će državno pravosuđe naredne godine bolje raditi.

“Nadam se da se trend loše napisanih optužnica neće nastaviti u 2015. godini i da će i Sud i Tužilaštvo BiH primjenjivati samo najviše standarde u procesuiranju najtežih krivičnih djela”, zaključuje Kreso.

Denis Džidić


This post is also available in: English