Mađarske firme ne postoje na prijavljenim adresama

Nenad Kojić, savjetnik za istrage u UIO-u, naveo je da su mu poznate firme “Eko San“ i “Janus”, koje su se bavile uvozom tekstila iz inostranstva, i da je radio na analizi uvoza za ove firme iz Mađarske, gdje je bilo više pravnih lica.

“Mađarski carinici su utvrdili da firme u toj državi ne postoje na prijavljenim adresama. To znači da su fingirali promet koji je prikazan kao stvaran. A te firme nisu mogle izvršiti promet kada nisu imale uvoz i izvoz”, kazao je svjedok.

Naglasio je kako su putem međunarodne pravne pomoći došli do saznanja da su fakture za uvoz kreirane u Sarajevu i e-mailom poslane u Mađarsku.

“Iz Mađarske su se dobijale određene specifikacije te je u BiH pravljena faktura i poslana e-mailom u drugu zemlju, u kojoj je printana da bi pratila robu. Bilo je slučajeva i da su fakturu nosili vozači iz Sarajeva”, dodao je svjedok.

Odbrana je svjedoku pročitala izvještaj mađarskih vlasti u kojem stoji da su podaci na fakturama iz ove države identični onima koje imaju firme uvoznice u BiH, ali je svjedok rekao da se to ne odnosi na isti period.

“Analizu smo radili za 2012. i poslije”, napomenuo je svjedok i pojasnio da lično nije vidio kako su fakture sačinjavane i da su ih nosili vozači, ali da je došao do materijalnih dokaza koji to potvrđuju.

Čaušević je kazao da provjere ovih navoda nije tražilo ni Tužilaštvo BiH, ni UIO, već on lično, te da nakon više godina nema elemenata koji upućuju da ijedna faktura nije originalna i autentična.

Optužnica tereti Čauševića za zloupotrebu službenog položaja, pranje novca te primanje dara i drugih oblika koristi u periodu od 2007. do 2011. godine, a Anesa Sadikovića za davanje dara pri uvozu kamionskih isporuka tekstila.

Na upit Sadikovića da li su e-mailom slane narudžbenice u Mađarsku, Kojić je ponovio da su u pitanju bile fakture, nakon čega je optuženi konstatovao da svjedok ne zna razliku između ova dva dokumenta.

Drugi svjedok Ferid Jusufović je rekao da je u dva navrata bio zaposlen u firmi “Eko San” nakon što je stupio u kontakt sa Sadikovićem i trebao je 2008. biti terenski komercijalista u Kini, a kako do toga nije došlo, raskinuo je ugovor.

Svjedok je izjavio da se 2011. ponovo zaposlio u “Eko Sanu” i da je radio na sačinjavanju uvozne dokumentacije, odnosno izrađivao je kalkulacije za fakture.

“Fakture nisam primao, dobijao sam samo paking-liste i radio po instrukcijama poslodavca Sadikovića”, kazao je svjedok.

Nakon što se nije mogao sjetiti na koji se način određivala cijena, tužilac Dubravko Čampara je predočio izjavu iz istrage u kojoj je rekao da se to radilo na način da iznos ne prelazi četiri marke po kilogramu i da su, u odnosu na stvarne, cijene umanjivane, što je svjedok ocijenio tačnim.

Nastavak suđenja je 19. aprila.