Logor, a ne pritvor

Svjedoci Tužilaštva Aziz Šafro i Nedžad Đonko bili su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) do januara, odnosno do juna 1993. godine.

Obojica su se slučajno našla u Veledarovoj Mahali.

Nakon što su počela hapšenja Bošnjaka i Srba, svjedoci su se, kako su izjavili, poslije skrivanja po šumama iznad sela predali vojnicima HVO-a.

Bili su u grupi s još dvadesetak mještana. Po njih su u selo došla dva vojnika u vozilu plave boje.

“Tada nisam znao ko je čovjek koji je došao po nas. Kasnije su mi moji rođaci Veledari kazali da je to Ivica Čutura”, ispričao je Aziz Šafro.

Ivica Čutura je, uz Nikolu Zovka, Petra Krndelja i Krešu Raiča, optužen za zločine počinjene u općini Čapljina. Prema optužnici, Zovko je bio komandir Policijske stanice Čapljina, Krndelj pomoćnik komandira, Raič komandir voda Vojne policije HVO-a u Čapljini, a Čutura aktivni policajac.

Jednom od tačaka optužnice, Čuturu, Zovku i Krndelja se tereti za nezakonito hapšenje civila iz sela Veledarova Mahala i njihovo odvođenje u logor Gabela.

Pojašnjavajući kako su se odlučili na predaju, Šafro je rekao da su im žene iz sela kazale da je bolje da se predaju nego da ih neko nađe kako lutaju i da ih pobije. Svjedoci su istakli da su tek po dolasku u Gabelu shvatili da su u logoru, a ne u pritvoru, gdje im je rečeno da idu kada je po njih došao Čutura.

“To nije bila zaštita. To ni dušmaninu ne bih poželio – 250 dana sam bio tamo i, da sam znao gdje me vode, ne bih se nikada predao. Radije bih bio ubijen”, kazao je Šafro.

Đonko je naveo da je, u strahu da ga vojnici HVO-a ne ubiju, poslušao trojicu daidža Veledara i s njima krenuo u kombi, koji je Čutura odvezao u Gabelu.

Đonko je dodao kako je u Gabeli za četiri mjeseca smršao 50 kilograma. “Nakon što sam razmijenjen, otac me nije prepoznao”, napomenuo je.

Obrana Ivice Čuture insistirala je na tome da su se Bošnjaci koji su se krili u šumi dobrovoljno odlučili predati te da su mogli birati gdje da ih vode. Tako su, ustvrdila je Obrana, odlučili članovi porodice Veledar jer su bili sigurni da će ih Čutura, koji je bio njihov susjed, zaštititi.

Unakrsno ispitujući svjedoka Đonku, Ivica Čutura je rekao da je u svoj kombi sakrio jednu pušku, kako zbog nje Veledari ne bi imali problema, što je svjedok negirao tvrdeći kako niko od odvedenih nije bio naoružan.

Nastavak suđenja zakazan je za 17. februar.