Ljukovac potražuje odštetu veću od 6.000 maraka

Ljukovac je rekao da ga je nadređeni 18. novembra 2015. pustio ranije sa posla da ide kući jer mu je auto bilo na popravci, a linije GRAS-a nisu bile redovne, te je došao na autobusko stajalište koje se nalazi blizu kapije kasarne.

Prema riječima Ljukovca, prije ulaska u autobus čuo je pucnjeve i ostali putnici su komentarisali da je možda u pitanju svadba jer je bila srijeda, a intenzitet pucnjeva se ubrzo povećao. Kazao je da misli i da je Enes Omeragić prije dolaska do kladionice u kojoj su bila još dva vojnika ispucao tridesetak metaka.

“U trenutku kada sam kod vozača kupio kartu i krenuo da sjedem, neko od putnika je rekao: ‘Eto ga’. Pogledao sam kroz prozor i na metar-dva udaljenosti od autobusa ugledao siluetu koja drži automatsku pušku ‘kalašnjikov’. Kada sam iz cijevi primijetio bljesak bacio sam se na pod, a on je ispucao prema meni deset do petnaest metaka”, rekao je Ljukovac.

Dodao je kako je siguran da je napadač ciljao u njega jer je od putnika u autobusu samo on bio u uniformi i nije bio naoružan.

“Nisam gledao gdje ću se bacati, a da to nisam uradio posljedice bi bile puno gore”, naveo je Ljukovac i dodao da je tom prilikom zadobio povrede oka, usne, lica i uha, da je hirurški zbrinut, ali i da mu je taj događaj izazvao psihičke posljedice i da mu je promijenjena radna sposobnost.

Prethodno je rekao i da je vidio vozilo hitne pomoći u kladionici koja se od stajališta nalazi na deset metara udaljenosti te da mu je pružena pomoć tek kada je dežurna doktorica konstatovala smrt njegovih kolega u tom objektu.

Pomoćniku državnog pravobranioca Seadu Zukanoviću je Ljukovac odgovorio da se uniforme ne mogu nositi van dužnosti, ali i da je on na dužnosti bio jer se put sa posla prema kući računa kao radno vrijeme.

U novembru 2015. u naselju Rajlovac kod Sarajeva, Enes Omeragić je ubio dvojicu pripadnika Oružanih snaga – Armina Salkića i Nedeljka Radića – i nakon toga zapucao u autobus u kojem je ugledao Ljukovca, kojeg je ranio. Omeragić je poslije u porodičnoj kući izvršio samoubistvo bombom.

Nakon Ljukovčevog svjedočenja, njegova pravna zastupnica Sanja Bećirović-Zijadić je u zavšrnim riječima precizirala tužbeni zahtjev u kojem traži da država i entitet solidarno isplate 6.680 konvertibilnih maraka na ime nematerijalne štete i nanošenja boli.

Bećirović-Zijadić je navela da su država i Federacija po ustavu i zakonu dužni da spriječe akte terora i štete koje nastaju kao posljedica tih dijela.

“Omeragić Enes je u spornom događaju pucao samo na uniformisana lica, dvojicu koja su bila u sportskoj kladionici i tužitelja koji se u tom momentu nalazio u autobusu”, dodala je advokatica.

Iz Državnog i Federalnog pravobranilaštva su naveli da je tužbeni zahtjev neosnovan i zatražili da se odbije, uz obrazloženje da tužena BiH kao poslodavac nije vlasnik autobusa niti oružja iz kojeg je pucano, niti je počinilac bio pripadnik Oružanih snaga.

“Tužitelj je nakon napuštanja kasarne prekinuo uzročnu vezu i njegova kasnija povreda nema nikakve veze s njegovim radom i izvršavanjem radnih zadataka”, kazao je Zukanović.

Alaudin Mešetović iz Pravobranilaštva FBiH je istakao da tužitelj nije ponudio nijedan dokaz da se radi o terorizmu jer Sudu nije dostavio presudu iz koje bi bilo vidiljivo da je za njega nastupila šteta po tom djelu za koju traži naknadu.

Na ovom ročištu su također saslušani vještaci oftalmolog i neuropsihijatar na okolnosti nalaza sačinjenih na osnovu medicinske dokumentacije, kao i Ljukovčev bivši nadređeni Samojko Stevanović, koji je potvrdio da ga je na dan napada ranije pustio kući jer je uredno izvršena primopredaja.

Sud BiH će naknadno donijeti odluku po Ljukovčevoj tužbi.