Lijanovići i ostali: Roba u proizvodnju vraćana bez obrazloženja

Svjedokinja Suada Kovačević, uposlenica Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, ispričala je da je radila na potpunoj kontroli PDV-a za firmu “Farmko” za drugu polovinu 2010. godine, te da je tada obavljen i razgovor sa odgovornim osobama u preduzeću – Miloradom Bahiljom i Jozom Sliškovićem.

“Najbitnije za kontrolu je da pregledamo dokumentaciju, zbog čega smo se uputili u firmu ‘Kora-fin’, koja je vodila knjige za ‘Farmko’, a čije su prostorije bile u zgradi na kojoj je pisalo ‘Lijanovići’. Knjigovođa je bila Mirjana Šakota, a dobili smo sve što smo tražili od dokumentacije”, rekla je svjedokinja, te dodala kako joj je bilo poznato da je u istoj ulici u Širokom Brijegu bio proizvodni pogon “Farmka”.

Porezni obveznik, odnosno firma “Farmko”, kako je pojasnila svjedokinja, tvrdio je da je dio robe vraćen, ali da u toku kontrole to nije dokazano, zbog čega je tretirana kao manjak.

“Uvidom u dokumente povrata robe za proizvodnju, utvrđeno je da su gotovi proizvodi ponovo vraćeni u proizvodni pogon. Trebali su nam razlozi zbog čega se to desilo, ali smo dobili objašnjenje da uz dokumente povrata robe za proizvodnju, nema nikakvih priloga i da ne postoje zapisnici šta se sporno desilo i zbog čega je velika količina vraćena”, navela je svjedokinja, istaknuvši da je manjak izračunatog PDV-a veći od 480.000 konvertibilnih maraka.

Ona je odgovorila na upit tužioca Ismeta Šuškića da se roba može vratiti u proizvodni pogon ako je greška odmah uočena, a ne kao u ovom slučaju da se to uradilo nakon tri ili četiri mjeseca, kako je rekla, “bez ikakvog obrazloženja”.

Optuženi Bahilj je tokom unakrsnog ispitivanja svjedokinje kazao da su neki od proizvoda trajni, poput pršuta, te da se roba proizvođaču može vratiti nakon tri ili četiri mjeseca ukoliko uoči grešku onaj ko je naruči.

“Povrat u proizvodnju je zakonski opravdan”, ustvrdio je Bahilj, te dodao da je svako jutro komisija raspravljala zbog čega je određeni proizvod vraćen.

Pored Bahilja i Sliškovića, optužnica tereti Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića-Lijanovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Šakotu, Mirka Galića i Miroslava Čolaka da su, kao organizovana grupa, izbjegli da plate porez u iznosu od oko 200.000 konvertibilnih maraka (KM). Jerko, Slavo i Jozo Ivanković-Lijanović i Čolak optuženi su i za pranje novca, dok su Bahilj, Slišković, Mikulić, Kvesić, Šakota i Galić optuženi za neplaćanje poreza. Optužnica firme “Lijanovići”, “MI-MO”, “Farmer” i “Farmko” i “Optimum” tereti za neplaćanje poreza.

Svjedok Anto Jurina, također uposlenik UIO BiH, ispričao je da je pristupio kontroli firme “Farmko” za period od početka decembra 2008. i prvi pet mjeseci 2009., te da je na osnovu dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju utvrdio da je ova firma sa “Lijanovićima” imala ugovor o licenci, te o zakupu objekta klaonice i pogona sa opremom.

On je ispričao da je prilikom njegove kontrole utvrđen “manjak” u skladištu gdje su bila junad i goveda za klanje, te da je na osnovu njega obračunat PDV u iznosu nešto većem od 160.000 KM.

“Farmko je tada iskazao povrat od 1.4 miliona KM PDV-a, ali je UIO utvrdila da je u pitanju 1.2 miliona KM”, dodao je svjedok.

Nastavak suđenja je planiran za 21. februar.