Josipović i ostali: Razdvajanje muškaraca u Potočarima

Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH kojem je dodijeljen pseudonim M-20 ispričao je da je 11. jula 1995. godine, kad je Srebrenica pala, otišao sa porodicom u bazu UN-a u Potočarima, te da su se smjestili u fabriku transportnih vozila.

“Onda su počeli da odvode muškarce, a žene su me sakrile. Rekli su: ‘Dajte i tog’, a žene su odgovorile: ‘On je bolestan’”, kazao je svjedok, dodavši da se to desilo u noći sa 11. na 12. juli.

Dan kasnije, 12. jula, svjedok je prema tvrdnjama vidio policajaca Milisava Gavrića.

“Vidio sam ga preko jedne rijeke u šarenom odijelu. Od njega sam se krio, a odvajanje muškaraca iz Srebrenice je nastavljeno. Vidio sam na livadi kad ih je odvajao, a ja sam se morao kriti. Vidio sam jednu kamaru zaklanih ljudi, da krkljaju”, rekao je svjedok.

Na pitanje Odbrane da to pojasni, prisjetio se kako je vidio “da par glava nema”.

Milisav Gavrić bio je udaljen 50 do 60 metara od mjesta gdje je vidio leševe, tvrdi svjedok.

“Čuo sam krike. Odvajali su muškarce. Maramu sam stavio na glavu, a žene su počele da plaču”, kazao je svjedok.

Dodao je da je vidio i rovokopač koji je kao nešto radio, te ispričao da je sutradan vidio Momira Nikolića i policajca iz Bratunca Jokića koji su također tražili muškarce.

“Ja sam legao, a na mene su sjele strina i žena. Oni su tada prošli. Pokrile su me dimijama”, rekao je svjedok.

Prisjetio se kako je sjeo u kolica i glumio da je nepokretan te da ga je supruga vozila prema autobusima.

“Neki vojnici su govorili mojoj ženi: ‘Upravi ga ovamo’, a ona je rekla: ‘On je bolestan’”, prisjetio se svjedok, dodavši da se njegova supruga obratila “unproforcima”, te da je kasnije prebačen gdje su ranjenici.

Dodao je da je potom došao Crveni križ, te da ga je Momir Nikolić pitao šta mu je i za neke prijatelje. Potom mu je rekao: “Ti ćeš ići, sretan ti put”.

“On je mene spasio jer nije me ostavio”, kazao je svjedok.

Momir Nikolić, bivši pomoćnik komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove Bratunačke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), priznao je krivicu za zločine u Srebrenici i osuđen je na 20 godina zatvora.

Za genocid počinjen u Srebrenici, Tužilaštvo BiH tereti Miodraga Josipovića, Branimira Tešića, Dragomira Vasića, Danila Zoljića i Radomira Pantića. Na teret im je stavljeno prisilno premještanje, transport, zarobljavanje, a nekima od njih i pogubljenja muškaraca i dječaka.

Prema optužnici, Josipović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), a Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu. Vasić je, kako je navedeno, bio komandant štaba policijskih snaga iz Zvornika i načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik, Zoljić komandant posebnih jedinica CJB-a, a Pantić komandir Prve čete posebnih jedinica policije.

Na ovom suđenju Tužilaštvo je uložilo zapisnik o saslušanju zaštićenog svjedoka M-5 iz predmeta “Vidoje Blagojević” od prije 15 godina u Haagu, nakon što je svjedok potvrdio da se sjeća kako je svjedočio u tom predmetu.

Svjedok M-5 je na ovom suđenju odgovarao na unakrsna pitanja Odbrane potvrdivši da je iz Potočara odveden u školu “Vuk Karadžić” u Bratuncu.

U školi je, tvrdi, bio dva dana, ali nije vidio ubistva.

“Nisam vidio ubistva. Čuo sam jauke, a nekad bi se čuo i rafal, pa opet jauci”, kazao je svjedok odgovarajući na pitanja Aleksandra Lazarevića, branioca optuženog Vasića.

Dodao je da je iz škole u Bratuncu odveden u školu u Pilicu (općina Zvornik), te da ni tamo nije vidio ubistva, ali da je čuo jaukanje.

Istaknuo je da je iz te škole odveden na strijeljanje koje je preživio, te da je desetak dana tumarao dok nije došao do Karakaja. Iz Zvorničke brigade su ga odveli u Batkoviće, odakle je razmijenjen, potvrdio je svjedok.

Nastavak suđenja zakazan je za 13. septembar.