Izvođeni na prinudne radove

Svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako je odvođen na prinudne radove dok je bio zatvoren u školi u Potocima (općina Mostar).

This post is also available in: English

Stanko Drinovac, koji je svjedočio videolinkom iz Mostara, kazao je da je krajem juna 1993. godine zatvoren u Osnovnu školu u Potocima i da je bio osnovan radni vod, koji je kopao rovove i tranšeje.

“Nemam pojma ko je određivao ko će ići na rad. Samo dođu i kažu: ‘Ti, ti u radni vod.’ Iz radnog voda se nisu vratile dvije-tri osobe. Stanko je nastradao, ne znam kako se preziva. Opalila je puška i udarila njega u glavu, a drugog ranila. Sahranili smo ga pored jedne kuće”, posvjedočio je Drinovac.

On je rekao da je bilo opasno ići na rad jer se pucalo.

Drinovac je svjedočio na suđenju Enesu Ćuriću, Ibrahimu Demiroviću, Mehmedu Kaminiću, Samiru Kresi i Hebibu Čopelju. Oni su optuženi za učešće u zatvaranju civila hrvatske nacionalnosti, koji su od juna do decembra 1993. godine bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju.

Prema optužnici, Ćurić je bio pripadnik 49. brdske brigade Armije BiH (ABiH) i upravnik zatvoreničkih objekata u Potocima, Demirović komandant 47. brdske brigade, Kreso načelnik saniteta jedinice koja je djelovala na području Bijelog Polja, a Čopelja i Kaminić pripadnici ABiH.

Demirović je optužen i da je u Potocima jednu osobu prisiljavao na seksualni odnos.

Marija Kožul je također svjedočila videolinkom iz Mostara. Ispričala je da je u noći sa 29. na 30. juni 1993. godine bila u porodičnoj kući u Bijelom Polju (općina Mostar). Prema njenim riječima, tu noć je počelo pucati oko kuće, te je sa svojom porodicom krenula do susjeda.

Kako je rekla, tada su njenog sina vojnici odveli negdje, a nju su prebacili u podrum neke kuće. Nakon toga je odvedena u Meke u džamiju i tu je provela oko deset dana. Poslije toga, svjedokinja je odvedena u Mostar, da bi se nakon nekog vremena vratila u Potoke, u školu.

“U Mekama nas je Eno Ćurić navodno čuvao. (…) U školi hrana nikakva, uslovi nikakvi, glad, žeđ. U osnovnoj školi nisam nikoga prepoznala. Jedino je Eno Ćurić bio s nama pet mjeseci. Izvođenja iz škole u Potocima je bilo. Oni što su izvođeni išli su na radni vod svaki dan. Neki su poginuli. Na brdu Ćućurak su trojica poginula. Vidjela sam kad su odvedeni, ne znam ko ih je odveo”, kazala je Kožul.

Svjedočenje Mare Šilić je bilo zatvoreno za javnost, zbog zaštite intimnog života zaštićene svjedokinje B.

Emina Dizdarević Tahmiščija


This post is also available in: English