Članak

Intervju – Tarik Crnkić: U radu 162 predmeta ratnih zločina

27. Februara 2015.00:00
Tužilac Tarik Crnkić kazao je da Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu vodi istragu protiv 306 osoba zbog zločina počinjenih tokom proteklog rata. Crknić je u razgovoru za BIRN – Justice Report najavio da će prioritet u radu predstavljati predmeti koji su imali teške posljedice, kao što su smrt, teška mučenja, seksualna zlostavljanja i nečovječna postupanja.

This post is also available in: English

Kada su u pitanju problemi u radu na predmetima ratnih zločina, Crknić je rekao da imaju veliki broj predmeta, ali je činjenica da su svjedoci nepovjerljivi i ne žele svjedočiti.

“Mislim da je to posebno izraženo kada su u pitanju entitetska tužilaštva. Iako su prošle dvije decenije od kraja rata u BiH, još uvijek je prisutan veliki broj predrasuda, nepovjerenja…”, kazao je Crnkić.

Na poziciju okružnog tužioca u Istočnom Sarajevu Crnkić je imenovan polovinom marta protekle godine. A devet godina ranije radio je u Tužilaštvu BiH. Prvo kao pripravnik, zatim analitičar i na kraju kao stručni saradnik na predmetima ratnih zločina.

Koliko imate u radu predmeta ratnih zločina? Da li imate predmete koji su protiv N.N. počinilaca?

Trenutno pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu su u toku četiri glavna pretresa u predmetima ratnih zločina u kojima zastupam optužbu. Ukupno imamo 162 predmeta ratnog zločina, od čega se 76 odnosi na izvršene ekshumacije. Ostali predmeti su prijave sa neprovjerenim navodima na kojima je potrebno raditi. U radu imamo i deset predmeta u kojima je počinilac nepoznat. Posebnu pažnju zaslužuju 52 predmeta, od kojih je većina u fazi istrage. Istraga se vodi protiv 306 lica za krivična djela protiv međunarodnog humanitarnog prava.

Najviše predmeta inicijalno potiče iz današnjeg Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, koje je otvaralo istrage u tim predmetima ili radilo u fazi prijave, ali nije bilo mjesno nadležno za ovo područje. Nakon formiranja Tužilaštva BiH, oni su bili u radu jedan period kod Tužilaštva BiH, a onda su dati u rad ovdje. Tako da i to donekle može predstavljati problem, jer već su tri institucije postupale u predmetima.

Imate izjave iz 1995. i 1996., izjave Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) iz 2001. godine i tako dalje. Prošlo je mnogo vremena da bi se te izjave mogle upotrijebiti ukoliko se ne vidite sa svjedokom. S druge strane, razumijem jedan zamor kod oštećenih i svjedoka zbog učestalog svjedočenja i dolaska pred institucije.

Možete li uporediti rad u Tužilaštvu BiH i Okružnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu, gdje je teže raditi?

Prije svega, postoji razlika u materijalno-tehničkim uslovima rada, to je evidentno i jasno. Jedan specifikum s kojim se nisam sretao dok sam radio u Tužilaštvu BiH – dosta duža procedura prikupljanja dokaza u entitetima. S obzirom da mi imamo mjesnu nadležnost, svaki izlazak iz te nadležnosti je mijenjanje policijske agencije i dodatne procedure. Mislim da je teže raditi na entitetskom nego na državnom nivou.

Svjedoci na suđenjima mijenjaju iskaze. Šta smatrate glavnim razlogom? Da li postoje istrage zbog lažnog svjedočenja?

U optužnicama koje sam do sada zastupao nisam imao situacije da su svjedoci radikalno mijenjali iskaze u odnosu na one koje su dali u istrazi. Nisam bio inicijator, niti sam učestvovao u nekim istragama povodom krivičnog djela eventualno lažnog svjedočenja ili nekog uticaja na svjedoke. Moramo imati na umu činjenicu koja je karakteristična za ovu vrstu predmeta, a to je da su svjedoci mnogo puta davali izjave koje mogu uticati na sadržaj s kojim se mogu suočiti kod unakrsnog ispitivanja.

Najbolji način da izbjegnete ove situacije jeste da već tokom istrage prikupite sve prethodne izjave svjedoka, bez obzira kada i kome su one date. Treba održavati kontakt sa svjedokom, od svjedočenja u istrazi do suđenja. Posebno se trudim da sve ključne svjedoke u istrazi saslušam lično, da ne bih došao u situaciju da svjedoke prvi put upoznajem na glavnom pretresu. Treba gledati ipak da prođe što kraće vrijeme od davanja iskaza u istrazi do glavnog pretresa.

Koji će predmeti biti vaši prioriteti rada u narednom periodu?

To su predmeti s naročito teškom posljedicama, a koji su, po onim kriterijumima Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, u nadležnosti ovog tužilaštva. Posljedica je ključni kriterij. Prije svega smrtna posljedica, teška mučenja, seksualna zlostavljanja, teška nečovječna postupanja. Mislim da nam treba biti bitan kvalitet da riješimo one predmete u kojima je zaista najteža posljedica.

Imate li odjel za podršku svjedocima pri Okružnom tužilaštvu? Da li vam je od koristi?

Iako mi to formalnopravno zovemo Odjel za podršku svjedocima, tu radi jedna osoba. Tužilaštvo ima jednog zaposlenika koji je stručni savjetnik, psiholog. Moj svaki prvi kontakt sa oštećenima, pogotovo koji su imali izrazite traume, ide putem stručnog savjetnika – psihologa, i do sada se to pokazalo jako uspješno. Posebno to treba biti izraženo u elementima seksualnog nasilja.

Da li ste ikada radili na predmetima seksualnog zlostavljanja? Da li ima prijava kod Okružnog tužilaštva kada je ta osjetljiva kategorija u pitanju?

Nemam mnogo tih predmeta u zaduženju. Imamo četiri otvorena predmeta i planirao sam ih kao prioritete. Bilo je jedno suđenje prije nego što sam počeo da radim u ovom tužilaštvu. Smatram da je potrebno na jedan način osposobiti entitetske policijske agencije, jer tužilaštvo ne ide samo u rad bez policije. Posebno je otežavajuća činjenica da mi ne možemo angažirati Odjeljenje za zaštitu svjedoka SIPA-e, za koje sam upoznat iz prethodnog rada da ima odlične kapacitete. Jedan od ta dva načina – da li osposobljavanje entitetskih policijskih agencija ili mogućnost korištenja ovog odjeljenja u skladu sa njihovim raspoloživim resursima – može također doprinijeti boljem radu.

U ovim predmetima mora postojati psihološka podrška, svjedoci se ne smiju osjećati sami. Najgori komentar, a neki svjedoci su ga dali, jeste da su doživjeli kao da se njima sudi.

Nakon suđenja, optuženi obično bivaju oslobođeni. Možete li nam reći da li je do optužnica ili smatrate da se mijenjaju iskazi tokom suđenja?

Ne mogu govoriti o onome što je bilo prije, jer tada nisam radio ovdje. Dok sam radio kao stručni saradnik u Tužilaštvu BiH, ni na jednom predmetu nije bila oslobađajuća presuda.

Jedno od suđenja za ratne zločine pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu počelo je prije šest godina. Da li smatrate da je to greška Okružnog tužilaštva? Ko je krivac za tako sporu pravdu?

Neću se složiti s time da je to slučaj na okružnim i kantonalnim sudovima. Mislim da u prosjeku duže traju, ali i komplikovaniji su predmeti na Državnom sudu. Svjedoci smo koliko dugo traju suđenja pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY). Nije to jedinstven primjer kantonalnih i okružnih sudova. Jedan primjer koji znam jeste da je u više navrata mijenjano sudsko vijeće u predmetu. Ako se promijeni član sudskog vijeća, glavni pretres počinje iznova. Naravno da je teško objasniti svjedoku da on mora doći ponovo, svjedočiti, ali jednostavno zakon je takav.

    Albina Sorguč


    This post is also available in: English