Članak

Godinu dana optužbe protiv Momčila Mandića

18. Jula 2007.10:14
Dan prije izricanja presude Momčilu Mandiću, Justice Report analizira sam tok suđenja i ukazuje na neke od svjedoka i iskaza.

Nakon tačno godinu dana od potvrđivanja optužnice, Sudsko vijeće Suda BiH, Odjel za ratne zločine, će u srijedu 18. jula izreći presudu Momčilu Mandiću.

Mandić je za sada najviši bivši zvaničnik nekadašnje Srpske Republike BiH protiv kojeg je podignuta optužnica za zločin protiv čovječnosti i ratni zločin protiv civilnog stanovništva pred Sudom BiH.

Optužnica koja je potvrđena u julu prošle godine, izmijenjena je u maju 2007. godine, nakon što je Tužilaštvo okončalo dokazni postupak.

Tužilaštvo je 21. maja ove godine objavilo da su napravili izmjene u optužnici.

“Male izmjene su urađene u sve četiri tačke, a vezane su za datum događaja, za svojstvo optuženog i za pojedina imena oštećenih”, kazao je Tužilac, dodavši da su neki od svjedoka tokom davanja iskaza naveli imena oštećenih “koja nisu prethodno spominjali”.

Mandiću Državno tužilaštvo u četiri tačke optužnice na teret stavlja da je rukovodio napadom koji su u aprilu 1992. godine izvele policijske snage Srpske Republike BiH na Centar za obuku kadrova Ministarstva unutrašnjih poslova BiH na Vracama, te da je kao ministar pravde u vladi Radovana Karadžića odgovoran za „formiranje i rad svih kazneno-popravnih institucija koje su djelovale na području Foče i Sarajeva“.

Tužilaštvo je tokom izvođenja dokaza saslušalo ukupno 45 svjedoka, od čega je šest zaštićenih, koji su govorili o uslovima u kojima su boravili tokom zatočenja u logorima Kula i Planjina kuća.

Državno tužilaštvo je priložilo i preko 200 materijalnih dokaza. Odbrana je za pojedine tvrdila da, budući da su izdati u februaru i martu 1992. godine, ne obuhvataju period koji se navodi u optužnici.

Optužnica se tiče perioda od 6. aprila 1992. godine.

Pored pisanih dokumenata, tužilac Behaija Krnjić je u januaru 2007. godine priložio transkripte 12 audio snimaka «presretnutih» telefonskih razgovora Momčila Mandića sa različitim osobama. Sadržaj transkripta javnosti nije poznat.

Tužilaštvo je priložilo i tri audio-snimka među kojima i jedan na kojem je prikazana posjeta Paddyja Ashdowna logoru Kula 1992. godine. Kao dodatak su priloženi zamrznuti dijelovi snimaka na kojima se, kako je Tužilac kazao, vidi Momčilo Mandić u vojnoj uniformi.

Odbrana je prigovorila na ove dokaze tvrdeći da je način njihovog prikupljanja suprotan Zakonu o krivičnom postupku BiH, ali i Zakonu koji je bio na snazi u vrijeme snimanja razgovora, 1992. godine.

Dvanaest svjedoka Tužilaštva su potvrdili da su tokom zatočenja vidjeli Momčila Mandića u Kazneno-popravnom zavodu Kula i logoru Planjina kuća u Vogošći gdje su bili zatočeni, a gdje je on, kako su istakli dolazio u posjete.

Svjedoci tvrde da nisu znali koju je funkciju Mandić tada obavljao, te ističu da je u Planjinu kuću dolazio sa novinarom Srpske radiotelevizije sa Pala Draganom Božanićem.

Suad Masnopita, svjedok Tužilaštva, je svjedočeći 20. decembra 2006. godine istakao da je u logoru Planjina kuća, gdje je bio zatočen, vidio Momčila Mandića koji mu se predstavio kao ministar pravde.

«Došao je Nebojša Špirić sa čovjekom koji nam se predstavio kao ministar pravde Vlade Srpske Republike BiH. On je naredio da nas premjeste u Planjinu kuću», rekao je Masnopita istakavši da je kasnije saznao da je ministar bio Mandić.

Dokazni postupak Odbrane počeo je 23. februara a prvi svjedok je bio sam Mandić koji je iskaz davao pet dana – dva na pitanja svojih advokata, jedan Tužilaštva, te dva na pitanja Sudskog vijeća.

Mandić je još jednom negirao sve navode optužnice, ali je odgovarajući na pitanja sudije Almira Rodriguesa, jednog od tri člana Sudskog vijeća, potvrdio da je upravnike “kazneno-popravnih jedinica imenovalo Ministarstvo pravde, na čijem je čelu 1992. godine bio on” te je dodao da „lično nije imao uvid u njihov rad“.

Sudija Rodrigues ga je pitao i da li smatra da su navodi u optužnici „falsifikat“ i da ih je Tužilaštvo, zajedno sa svjedocima, izmislilo, s obzirom da ih negira kao i izjave svjedoka, na šta je optuženi odgovorio da cijeli proces smatra “ispolitizovanim“.

“Ne od Suda ili Tužilaštva, nego je naređeno da se vodi ovaj proces”, rekao je Mandić.

Od najavljenih 55, Odbrana je saslušala skoro 30 svjedoka, i prezentirala preko 300 materijalnih dokaza.

Između ostalog Odbrana je priložila presudu kojoj je Sud osudio Dragana Damjanovića na 20 godina za zločine počinjene u logorima u Vogošći tokom 1992. godine.

“Za ista djela u Planjinoj kući u Vogošći ovo je Tužilaštvo optužilo i Damjanovića i Mandića”, kazala je Odbrana optuženog.

U Mandićevu korist svjedočilo je nekoliko osoba koje su bile na rukovodećim mjestima u logorima za čije se formiranje Mandić tereti, a među njima je bilo i onih protiv kojih Tužilaštvo BiH vodi istrage ili je podiglo optužnicu.

Tako je iskaz dao Mitar Rašević, koji se zajedno sa Savom Todovićem tereti za zločine nad zatvorenicima u KP domu Foča.

Prema njegovim riječima, Ministarstvo pravde je bilo nadležno “samo za osuđenike Srbe”, dok su u nadležnosti vojske bili “muslimani, ratni vojni zarobljenici”.

Kao svjedoci Odbrane iskaze su dali i Branko Vlačo, bivši zapovjednik logora Planjina kuća, koji je iz Beograda svjedočio putem videolinka, Radoje Lalović, bivši upravnik logora Kula i Slobodan Avlijaš, nekadašnji uposlenik Ministarstva pravde Srpske republike BiH odgovoran za rad kazneno-popravnih institucija, koji su govorili o “korektnom odnosu stražara prema zatvorenicima“.

“Kamo sreće da je svugdje bilo kao u Kuli!”, rekao je tom prilikom Ratko Lalović.

O „incidentu na Vracama“ govorio je i Alija Delimustafić, bivši ministar unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine, tvrdeći da Momčilo Mandić, kao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, nije imao ovlasti da pokrene Specijalnu jedinicu na Vracama.

U završnoj fazi postupka, koji se vodio protiv Momčila Mandića pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH, Sudsko vijeće je saslušalo Zorana Pajića, eksperta za međunarodno pravo, koji nije mogao potvrditi odgovornost optuženog za funkcionisanje logora osnovanih 1992. godine na teritoriji Srpske Republike BiH.

“Odgovornost nad zatvorenicima je po zakonu pripadala radnicima kazneno-popravnih zavoda, koji su pod nadležnošću Ministarstva pravde, a povremeno su radnici Ministarstva unutrašnjih poslova pružali pomoć”, kazao je Pajić.

Aida Alić i Merima Husejnović su praktikantice BIRN – Justice Report-a u Sarajevu. ([email protected] , [email protected])

Aida Alić