Garić Rade: Nestanak dječaka Adila

Kadira Omerović je kazala da je nakon napada na Glogovu kod Bratunca 9. maja 1992. godine njen suprug Mehmed morao pobjeći, a ona se sa njegovo troje djece iz prvog braka i njihovom bebom skrivala se po raznim mjestima.

Svjedokinja je rekla da se vratila u Glogovu i bila je u jednoj kući sa drugim ženama kada je naišla vojska i čula se pucnjava. Kazala je da je sin njenog supruga Adil, tada 11-godišnji dječak, izašao do puta gdje je bila vojska.

Kako je Omerović rekla, izašli su iz kuće i vidjeli da ga je jedan čovjek zagrlio i stavio u vozilo, a oni nisu smjeli da reaguju, da ih ne bi vidjeli.

Poslije je svjedokinja čula da je Adil bio kod jednog čovjeka u selu Kravica, koji ga je odveo kod njene majke u Vlasenicu. Tamo je, kako je saznala od majke, bio nekoliko dana, ali je pobjegao kroz prozor kad su bili kod jedne žene.

Omerović je kazala da je, nakon što se sa suprugom vratila u Glogovu 2002. godine, od izvjesnog Zorana Rikanovića u Vlasenici saznala da je Adil bio u logoru “Sušica” i da je ubijen.

On joj je, kako je navela, rekao da ga je ubio “taj što radi u SUP-u”. Na pitanje Odbrane ona je odgovorila da joj se čini da je kazao da se zove Tešić i da se to dogodilo pred kraj rata.

Svjedokinja je navela da joj je i sestra, koja je takođe bila u “Sušici”, rekla da je tu vidjela Adila.

Slična saznanja o sudbini sina iznio je i Mehmed Omerović, koji je ispričao da je od Zorana čuo da je Adil bio u “Sušici”. Kazao mu je da ga je pred kraj rata ubio čovjek koji je radio u SUP-u. Oba svjedoka su rekla da nisu provjeravala ove navode.

“On nije pronađen. Niko mi ništa ne javlja”, izjavio je Mehemed Omerović.

Svjedoci su iskaze dali na suđenju Radetu Gariću, kome se na teret stavlja da je, kao pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica, u maju 1992. učestvovao u fizičkom i psihičkom zlostavljanju te odvođenju bošnjačkog stanovništva u nepoznatom pravcu. Optužnica mu na teret stavlja da je, kao komandir Interventnog voda, u julu 1995. u mjestu Luke počinio zločine nad Srebreničanima.

Svjedok Radivoje Radunović je kazao da se sjeća dječaka kojeg su zvali Dražo i kojeg je viđao kada bi dovozio hranu za vojsku u mjesta Luke i Klještani u opštini Vlasenica. Svjedok je rekao da je dječak bio bošnjačke nacionalnosti.

Kako je kazao, čuo je da je dječaka dovela jedinica Radeta Garića. Svjedok je takođe čuo da je dječak otišao u razmjenu.

Radunović je svjedočio i o odvođenju zatočenika iz “Sušice” da kose u ljeto 1992. godine. Ispričao je da su vojnici bježali sa linija kako bi išli da kose livade i da mu je njegov pretpostavljeni Rajko Matić jednom rekao da ode u “Sušicu” da “vozi kosce”.

Svjedok je kazao da je u tri navrata vozio ljude iz “Sušice” da kose i da je u pratnji bilo obezbjeđenje, između ostalih i pripadnici jedinice Radeta Garića.

On je potvrdio da je iz Luka dva puta dovozio žene koje su kupile sijeno. Sa ženama je, kako je rekao, bilo i djece. Prilikom tih radova, kako je naveo, nije vidio maltretiranja i odvođenja ljudi.

Na pitanje branioca Petka Pavlovića, svjedok je kazao da mu Garić nije naredio da vozi ljude iz “Sušice” na rad, kao i da ne zna da je svoje pripadnike slao u obezbjeđenje.

Suđenje se nastavlja 18. aprila.