Stanišić i Simatović: Krizni štabovi u nekim mjestima protjerivali ljude

Svjedok, koji iskaz daje skrivenog lika i uz elektronsku izmjenu glasa, to je, međutim, samo djelimično prihvatio. U jučerašnjem glavnom iskazu, RFJ-151 je izjavio da su “Crvene beretke” SDB-a Srbije počinile zločine nad nesrpskim civilima u Baranji, u Hrvatskoj.

Stanišić, bivši načelnik SDB-a Srbije, i operativni oficir te službe Franko Simatović Frenki optuženi su za zlodjela počinjena tokom ratova u Hrvatskoj i BiH.

Stanišićev branilac Wayne Jordash sugerisao je danas da su 1991. “pojedinci” iz “obavještajnih službi JNA” naoružavali Srbe u Baranji iako o tome nije postojala “zvanična odluka”.

Svjedok je to prvo potvrdio, ali je zatim dodao da “nije siguran”. Precizirao je da je prvo došlo do “ilegalnog”, a potom i do “legalnog” naoružavanja Srba.

Na sugestiju Stanišićevog branioca da je “bilo ko mogao zlostavljati (nesrpske) civile”, RFJ-151 odgovorio je da je to bilo “tek poslije legalnog naoružavanja svih punoljetnih” Srba.

Branilac je potom sugerisao da je “JNA, kao glavna vojna snaga, rukovodila aktivnostima u Baranji”.
“Da, što se tiče Teritorijalne odbrane, ali nisam siguran koliko je JNA učestvovala u civilnom dijelu”, uzvratio je RFJ-151.

Na pitanje da li je policija u Baranji odgovarala JNA, svjedok je rekao da je “saradnje bilo kad god je trebalo” i da je policija u operacijama “angažovala i redovan i rezervni sastav”.

Upitan od branioca da li su policijske snage tokom ratnih dejstava bile potčinjene JNA, svjedok je kazao: “Pretpostavljam – da, jer su ušle u zonu odgovornosti JNA.”

Na sugestiju Stanišićevog branioca da je 1991. policija “podnosila krivične prijave” protiv počinilaca zlodjela, svjedok je odgovorio da je “tada vrlo malo urađeno po zakonu i pravilu službe, bilo je malo procesuiranih za krivična djela”.

“Policija uglavnom nije spominjala krivična djela u obimu u kojem su se događala. Sudovi nisu postojali”, naglasio je svjedok.

On je prihvatio sugestiju branioca da je bilo teško identifikovati počinioce nedjela i da je “čak i dobro naoružana JNA imala problem da kontroliše kriminal”. Branilac je zatim svjedoka pitao da li je “odluka lokalnih kriznih štabova bila da se protjera hrvatsko stanovništvo”.

“Bilo je situacija kada su krizni štabovi u nekim mjestima protjerivali ljude”, glasio je odgovor RFJ-151.

“Ali, većina kriznih štabova je činila sve što je mogla da zaustavi zločine”, sugerisao je branilac, a svjedok je rekao: “Bilo je takvih, ali da li je bila većina…”

Upitan da li su srpske izbjeglice iz drugih krajeva Hrvatske “napadali Hrvate” u Baranji, svjedok je odgovorio: “Nastojalo se protjerati i to malo nesrpskog stanovništva što je ostalo, jer je bio potreban smještaj za srpske izbjeglice.”

Ispitivanje svjedoka odvijalo se većinom iza zatvorenih vrata radi zaštite njegovog identiteta. Svjedok RFJ-151 sutra će nastaviti odgovarati na pitanja Odbrana optuženih.

Stanišiću i Simatoviću se na teret stavljaju progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH. U četiri tačke optuženi su za zločine protiv čovječnosti, a po petoj za kršenje zakona i običaja ratovanja.

Zločini za koje su optuženi Stanišić i Simatović počinjeni su, kako tvrde tužioci, tokom sprovođenja udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Muslimana sa velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije. Na čelu zločinačkog udruženja bio je, po tužiocima, tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević.