Članak

Mladić: Ključna ličnost na “autoputu za pakao”

5. Decembra 2016.16:52
U nastavku završne riječi na suđenju Ratku Mladiću, tužioci su naglasili da je, po dokazima, general Mladić "predvodio kampanju etničkog čišćenja" nesrpskog stanovništva tokom rata u BiH.

This post is also available in: English

Progon Muslimana i Hrvata bio je, po tužiocima, osnovno sredstvo kojim je vojska pod Mladićevom komandom ostvarivala cilj udruženog zločinačkog poduhvata – formiranje srpske države sa što manje unutrašnjih neprijatelja.

Mladića, tadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), zastupnici Optužbe označili su kao “ključnu ličnost na autoputu za pakao” na koji je, kao što je prije rata zaprijetio, Bosnu i Hercegovinu poslao lider bosanskih Srba Radovan Karadžić.

Tužilac Alan Tieger citirao je Karadžićevo upozorenje u Skupštini BiH, iz oktobra 1991., da će BiH krenuti istim “autoputom za pakao kao Hrvatska i Slovenija”, nakon što su muslimanski i hrvatski poslanici donijeli odluku o raspisivanju plebiscita o nezavisnosti BiH.

“Nemojte misliti da nećete povesti BiH u pakao, a Muslimane u mogući nestanak, zato što neće moći da se brane”, rekao je, po tužiocima, tada Karadžić.

Tužilac Tieger tvrdio je da je tokom suđenja dokazano da je Mladić preuzeo na sebe da ostvari sveobuhvatni strateški ratni cilj koji je, u maju 1992., proklamovala Skupština Republike Srpske (RS) – razdvajanje Srba od Muslimana i Hrvata.

Kao dokaz da je Mladić bio svjestan da se taj cilj može ostvariti samo nasilno, odnosno zločinima, Tieger je citirao generalove riječi poslanicima da je to “lako reći, a teško ostvariti”, jer: “Ljudi i narodi nisu novčići, ni ključevi da se premještaju, tek tako, iz džepa u džep”.

Po zastupnicima Optužbe, Mladić je ubrzo ostvario postavljeni cilj – “brutalnom silom” preuzeo je, sa svojom vojskom, sve teritorije koje je političko vodstvo označilo kao srpsko, protjerujući sa njih Muslimane i Hrvate.

Tužilac je kao dokaz o Mladićevom odnosu prema Muslimanima citirao njegove riječi iz 1994. da “Turci moraju nestati s naših područja” i da “nisu ni Turci, nego poturice, najgori ološ”.

Pozivajući se na brojne dokumente RS i izjave međunarodnih zvaničnika, tužilac Tieger je istakao da je “etničko čišćenje bilo politika srpskih lidera”.

Zastupnik Optužbe odbacio je, kao “apsurdnu”, tvrdnju Odbrane da Mladić nije učestvovao u kreiranju, niti u ostvarivanju ratnih ciljeva Skupštine RS, citirajući njegove riječi da “zadaci VRS proističu iz strateških ciljeva”.

Tužilac Arthur Traldi naznačio je da je “u prve dvije nedjelje svog postojanja”, s proljeća 1992., VRS pod Mladićevom komandom etnički očistila od nesrba “šest opština”, počinivši pritom “osam masovnih ubistava” i nezakonito pritvarajući civile u sedam logora.

“Mladić je iskoristio svoju moć za postizanje ratnog cilja užasnim zločinima koji su se ponavljali po istom obrascu”, rekao je tužilac Traldi, navodeći da su sela uništavana, civili ubijani, stanovništvo raseljavano ili zatvarano u logore pod nehumanim uslovima.

Po tužiocu, “dokazi pokazuju da je Mladić imao čvrstu komandu i kontrolu” nad VRS tokom tih operacija, nasuprot tvrdnjama Odbrane da je presudni uticaj na Mladićeve podređene imao vrhovni komandant Karadžić.

Optužba je, kao dokaz za to, u sudnici pustila Mladićeve riječi da je “sve što nosi pušku pod mojom komandom, ako misli da nosi glavu”. Tako je, u prisluškivanom razgovoru, odgovorio na pitanje podređenog da li su pod komandom VRS i ljudi Željka Ražnatovića-Arkana.

Tužilac je naglasio da su “Karadžić i Mladić zajedno radili na postizanju cilja udruženog zločinačkog poduhvata”.

“Karadžić je davao strateške smjernice, ali je ostavljao profesionalcima da vode vojsku. Nema dokaza da je Karadžić zaobilazio Mladića i naređivao vojsci da čini zločine bez Mladićevog znanja”, kazao je Traldi.

Mladić je, kako je tvrdio tužilac, dobijao “direktne izvještaje o zločinima”. Kao primjer, Traldi je naveo vojne izvještaje o “protjerivanju” nesrpskog stanovništva iz Bosanske krajine.

“Naredbom za etničko čišćenje”, Traldi je nazvao Mladićevu direktivu iz 1993. da VRS silom primora muslimanske snage da, “zajedno sa stanovništvom”, napusti istočnu Bosnu.

Tu direktivu, podređene jedinice su, po tužiocu, efikasno sprovele, protjerujući na hiljade civila. “Gore li turske kuće? Neka gore…”, rekao je, po tužiocima, tadašnji komandant Drinskog korpusa VRS Milenko Živanović u jednom prisluškivanom razgovoru.

Tom Mladićevom direktivom, naznačio je Traldi, “samo je stavljena na papir” praksa koju je VRS, pod njegovom komandom, primjenjivala od početka rata.

Pobijajući tvrdnju Odbrane da su logori za nesrbe, u kojima su počinjeni brojni zločini, bili pod kontrolom policije RS, a ne Mladića, zastupnik Optužbe je kazao da su logorima “združeno” upravljali policija i vojska.

Citirao je dokument tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RS Miće Stanišića po kojem “vojska prikuplja što je više Muslimana moguće i ostavlja ih u logorima Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)” pod “lošim uslovima”.

Tužioci će sutra nastaviti da iznose završnu riječ.

Mladić je optužen je za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Za iste zločine, bivši predsjednik RS Karadžić, pred Tribunalom je u martu ove godine nepravosnažno osuđen na 40 godina zatvora. Karadžić je na tu presudu danas uložio žalbu.

Radoša Milutinović


This post is also available in: English