Članak

Selimović i ostali: Znakovi bezbjednjaka

29. Septembra 2010.00:00
Dva svjedoka Tužilaštva na suđenju za ratne zločine u Bosanskoj krajini, prepoznali su trojicu optuženih u sudnici kao osobe koje su ih ispitivale i maltretirale tokom boravka u zarobljeništvu.

This post is also available in: English

Milovan Mastikosa, svjedok Tužilaštva BiH, ispričao je kako je u septembru 1995. godine zarobljen u blizini Sanskog Mosta sa još pet pripadnika vojske i policije Republike Srpske, nakon čega je prisustvovao strijeljanju koje je uspio preživjeti.

 

„Nas su predali ‘Hodži’ koji je iza nas klanjao i onda je strijeljao četvoricu. Tu mi je ubijen prijatelj kojeg znam od djetinjstva. Mi smo preživjeli slučajno jer mu je valjda nestalo municije“, prisjetio se Mastikosa.

On je svjedočio na suđenju Mehuri Selimoviću, Adilu Ružniću i Emiru Mustafiću koji se terete za pomaganje i podstrekavanje zatvaranja civila, te pripadnika vojske i policije Republike Srpske u zatočeničke objekte u Bihaću, Cazinu i Bosanskom Petrovcu od februara 1994. do februara 1996. godine.

Suad Kapić, zvani „Hodža“, bivši pripadnik Trećeg bataljona 517. Cazinske brigade Petog korpusa Armije BiH, pred Sudom BiH pravomoćno je osuđen na 17 godina zatvora zbog sudjelovanja u mučenju šest zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS). Kapić je osuđen jer je sudjelovao u ubistvu četvorice zarobljenika, dok su strijeljanje preživjeli Milovan Mastikosa i Dragan Stupar.

Svjedok Mastikosa je kazao da je nakon zarobljavanja odveden u Bosanski Petrovac gdje je „više od 20 dana“ boravio u „nekom hangaru“ da bi nakon izvjesnog vremena bio prebačen u  prostorije preduzeća „Plastika“ u tom gradu. U tom objektu, kako je rekao, davao je izjavu prvooptuženom Selimoviću, kojeg je prepoznao u sudnici.

 

„Mehura je pitao ko nas je udarao jer je vidio modrice i nešto je opsovao kao da tako ne bi trebalo da se radi. Jednom mi je rekao da će nas pojest’ krmci na Petrovačkom polju ako ne budemo sarađivali“, prisjetio se Mastikosa koji je nakon tri dana iz „Plastike“ prebačen u bihaćku kasarnu „27. juli“.

 

Svjedok je u sudnici prepoznao i drugooptuženog Ružnića kao osobu koja ga je ispitivala u Bihaću, kao i trećeoptuženog Mustafića za kojeg je rekao da je bio stražar u toj kasarni.

„Kad Ružnić nije bio zadovoljan odgovorom davao je znak rukom kroz kosu, a stražar me je udario sa leđa, ne znam da li je bila ruka ili palica“, ispričao je svjedok i dodao da je jednom prilikom vidio i Mustafića kako tuče jednog od zatvorenika.

Bogdan Lakić, drugi svjedok Tužilaštva, rekao je kako ga je tokom zarobljeništva u kasarni „27. juli“ u Bihaću „skoro svaki drugi dan“ ispitivao „bezbjednjak“, kojeg je u sudnici prepoznao kao drugooptuženog Ružnića.

 

„Ispitivanja su se većinom obavljala u kancelariji, usmeno i pismeno. (…) Bilo je psihičkog maltretiranja i prijetnji u smislu da ne znaju hoćemo li ostati živi. (…) Bilo je šamaranja kad bezbjednjak da znak rukom kroz kosu čuvaru da me udari. Ja sam šamaran dva puta“, rekao je svjedok.

 

 

U optužnici stoji da je Selimović bio referent za kontraobavještajne poslove, referent operativca i zamjenik načelnika Odjeljenja službe vojne bezbjednosti Petog korpusa, Ružnić pomoćnik komandanta za poslove bezbjednosti i referent operativca istog odjeljenja, dok je Mustafić bio pripadnik Vojne policije Petog korpusa.

 

 

Suđenje se nastavlja 6. oktobra kada će Odbrane optuženih unakrsno ispitati svjedoka Mastikosu.

D.S.

Povezani članci

This post is also available in: English