Članak

Karadžić: Žalba na presudu po 50 osnova

22. Jula 2016.10:58
Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić uložio je najavu žalbe na prvostepenu presudu kojom je krajem marta osuđen na 40 godina zatvora.

This post is also available in: English

Karadžić je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Karadžić je najavio da će se žaliti po čak 50 osnova. On je zatražio da Apelaciono vijeće poništi tu presudu, “oslobodi” ga ili da ima “novo, pravično suđenje”.

Po presudi, krivična djela počinjena su u okviru četiri udružena zločinačka poduhvata u kojim je Karadžić bio protagonista. Karadžić, u danas objavljenom dokumentu, negira kako postojanje tih poduhvata, tako i svoje učešće u njima.

Karadžić će, kako je danas najavio, žalbu na prvostepenu presudu usmjeriti ne na osporavanje činjenica sa mjesta zločina, već na pitanja koja se tiču njegovog prava na fer suđenje. To, međutim, po Odbrani, ne znači da sudije nisu počinile mnoge greške pri utvrđivanju činjenica sa poprišta zločina. Odbrana prepušta Žalbenom vijeću da te greške ispravi, na sopstvenu inicijativu.

U propratnoj izjavi, koju je novinarima prenio njegov branilac Peter Robinson, Karadžić tvrdi da „nije imao pravično suđenje, niti pravičnu presudu pred Haškim tribunalom“.

„Sudsko vijeće ga je unaprijed smatralo krivim i potom konstruisalo presudu da opravda tu svoju pretpostavku“, naveo je Robinson stav Karadžića.

Karadžić tvrdi da je „pretpostavka njegove nevinosti prekršena“ i prije nego što je suđenje počelo, time što sudije nisu „ograničile amorfnu optužnicu i nisu obezbijedile da Tužilaštvo poštuje svoju obavezu da Odbrani objelodani dokaze“. Sve je to dovelo do toga da „pravično suđenje nije bilo moguće“.

Tokom suđenja, Raspravno vijeće je „imalo dvostruke standarde, prihvatajući zahtjeve Optužbe, a odbijajući iste zahtjeve Odbrane“.

„U svojoj presudi, Raspravno vijeće se oslonilo na problematično izvođenje zaključaka, umjesto na čvrste dokaze“.

Prema Karadžiću, nigdje ta nepravda nije bila očiglednija, nego u dijelu presude kojom je osuđen za genocid u Srebrenici.

„Vijeće je izvelo zaključak da je imao namjeru da ubije zarobljenike iz Srebrenice na osnovu svoje interpretacije jednog šifrovanog telefonskog razgovora. Takvo izvođenje zaključka je neosnovano i netačno, te je i presuda nepravična“, tvrdi Karadžić.

To je prisluškivani telefonski razgovor koji je 13. jula 1995. godine Karadžić vodio sa Miroslavom Deronjićem, svojim povjerenikom za Srebrenicu, o sudbini hiljada zarobljenika iz Srebrenice koji su tog dana bili dovedeni u Bratunac. Sutradan su iz Bratunca prebačeni na više lokacija u okolini Zvornika, gdje su narednih dana, po presudi, bili organizovano strijeljani.

Pored brojnih proceduralnih grešaka sudija, koje su, kako tvrdi, dovele do nepravičnog suđenja, Karadžićeva Odbrana tvrdi da je Raspravno vijeće pogrešno utvrdilo i da je postojao „krovni“ udruženi zločinački poduhvat radi progona Muslimana i Hrvata s velikih dijelova teritorije BiH.

U vezi sa Sarajevom, tvrdi Karadžić, Raspravno vijeće je pogriješilo kada je „utvrdilo da su civili u Sarajevu bili žrtve neselektivnih i nesrazmjernih napada“ VRS-a, pretjerano se oslanjajući „na posljedice vatre, a propuštajući da razmotri ili prida dovoljnu težinu namjeri razumnog vojnog komandanta“. Sudije su primjenile i „pogrešan test za proporcionalnu vatru“.

Odbrana tvrdi da su sudije pogriješile i u tumačenju zakona i u utvrđivanju činjenica, kada su zaključile da je VRS ispalila minobacačku granatu koja je na sarajevskoj pijaci Markale, 5. februara 1995, ubila 66, a ranila oko 140 civila. Do greške je došlo zato što se Raspravno vijeće „oslonilo na proračun ugla pada granate koji je očigledno bio nepouzdan“.

Negirajući kao nedokazano i postojanje udruženog zločinačkog poduhvata uzimanja pripadnika UNPROFOR-a za taoce, u ljeto 1995, Karadžićeva Odbrana ističe da su sudije pogriješile kada su utvrdile da „uzimanje osoblja UN za taoce ne može biti opravdano kao zakonita odmazda“.

Posvećujući se dužini kazne, Odbrana tvrdi da sudije nisu uzele u obzir olakšavajuće okolnosti poput Karadžićevog pristanka da se 1996. povuče sa vlasti i iz javnosti, u sklopu dogovora sa američkim izaslanikom Richardom Holbrookom. Karadžić tvrdi da mu je Holbrook, zauzvrat, obećao da mu neće biti suđeno pred Tribunalom.

Takođe, po Odbrani, sudije nisu dale dovoljno težine „Karadžićevom ponašanju tokom rata“, kada je „pružao pomoć žrtvama i pritvorenima i sprječavao zločine“.

U današnjoj izjavi, Karadžić ponovo tvrdi da je prije tačno 20 godina postigao sporazum sa američkim izaslanikom Richardom Hoolbrukom da muneće biti suđeno pred Tribunalom.

Sudije Tribunala su tu tvrdnju na početku procesa odbile kao irelevantnu za postupak. Karadžić to tumači kao „prvi znak da oni koji sprovode takozvanu međunarodnu pravdu ignorišu zakone i činjenice kada im to odgovara“.

Uprkos tome, Karadžić je, po sopstvenom uvjerenju, “umjesto da odbaci sud kao ilegalan, sarađivao i bio u potpunosti uključen u suđenje pred Tribunalom”.

„Predsjednik Karadžić je iskreno vjerovao da će njegovo suđenje biti primjeran proces u kojem će međunarodna zajednica utvrditi istinu o ratu u Bosni. Umjesto toga, on je bio podvrgnut političkom procesu, koji je osmišljen jednostavno da potvrdi demonizaciju njega i bosanskih Srba kao naroda“, naveo je bivši predsjednik RS.

Poslije petogodišnjeg suđenja i osmogodišnjeg boravka u pritvoru, on ocjenjuje da je „međunarodna pravda propao projekat“.

„Sudije koje znaju malo o regionu, njegovoj kulturi, njegovim jezicima ili njegovoj istoriji, upotrebljavaju procedure koje su strane onima u regionu, sprovode suđenja na stranom jeziku i dolaze do zaključaka koji su strani onome što u regionu znaju da je istina. Nije čudno što zemlje poput SAD, Rusije ili Kine odbijaju da dozvole da se njihovim građanima sudi na ovaj način“, naglašava Karadžić.

On je izrazio i uvjerenje da „postojanje međunarodnih sudova sigurno neće uticati na ponašanje svjetskih lidera niti će ih u bilo čemu odvratiti, niti će oni sklopiti bilo kakav sporazum sa međunarodnim posrednikom, ako znaju da ionako neće imati pravično suđenje“.

„Karadžić poziva svjetske lidere da iniciraju reviziju i ponovno razmotre čitav projekat međunarodne pravde, koji je postao predtekst za upotrebu pravnog sistema u političke svrhe“, zaključuje se u izjavi koju je jutros objavio njegov advokat Robinson.

O Karadžićevoj žalbi, koju je jutros najavio, odlučivaće Apelaciono vijeće sudskog Mehanizma u Hagu, koji je pravni nasljednik Haškog tribunala. Ne postoji rok za donošenje odluke.

Radoša Milutinović


This post is also available in: English