Članak

Stanković: Završne riječi tužilaštva

30. Oktobra 2006.00:00
Smatrajući da su dokazali krivicu Radovana Stankovića Tužilaštvo BiH je tražilo da ga Sud proglasi krivim.

This post is also available in: English

Vaso Marinković, državni tužilac, u završnim riječima na suđenju Radovanu Stankoviću je rekao da smatra kako je u toku glavnog postupka bez sumnje dokazano da je optuženi počinio zločin protiv čovječnosti.

Radovan Stanković, rođen 1969. godine u selu Trebičina, općina Foča, je optužen da je u periodu od augusta do oktobra 1992. godine na području Miljevine, kao pripadnik Miljevinskog bataljona, kojim je komandovao Pero Elez, sudjelovao u odvođenju civilau logore i pritvore i to u Motel u Miljevini, Buk Bijela, srednjoškolski centaru Foči, te sali Partizan.

Također se tereti da je učestvovao u zlostavljanju zatočenih civila, te silovanjima i zlostavljanjima žena, djevojaka i djevojčica zatočenih u logoru za žene, takozvanoj Karaman kući.

Suđenje Radovanu Stankoviću je, sem u završnoj fazi, bilo zatvoreno za javnost, a optuženi već mjesecima odbija kontakt bilo sa svojom odbranom bilo sa Tužilaštvom ili Sudom. Iako je Sud predhodno naložio neuropsihijatrijsko vještačenje, nakon što je Stanković to odbio, a neuropsihijatar preporučio da se ne upotrebljava sila, Sud je odustao od ovog svog naloga, te je okončan glavni pretres.

Tužilac Vaso Mariković je rekao da se na osnovu iskaza deset zaštićenih svjedoka, mogla dokazati krivica optuženog, te da očekuje da ga Sud proglasi krivim. Također je zatražio da Sud u obzir pri odmjeravanju kazne uzme i ponašenje optuženog, odnosno nepoštivanje suda i strana u postupku.

Kako je rečeno u završnoj riječi Tužilaštva, zaštićeni svjedoci su govorilo o događajima u Karaman kući, logoru za žene koji su vojnici nazivali javnom kućom. Tužilac tvrdi da se na osnovu iskaza svjedoka moglo zaključiti kako je najmanje devet žena bilo u ovoj kući, od čega je najstarija u trenutku zatočenja imala 24 godine, a dvije najmlađe 12.

Neke od zatočenica bile su svjedokinje protiv Radovana Stankovića, te supotvrdile kako ih je on lično silovao, ili kako su prisustvovale silovanju drugih žena.

Svjedoci su govorili da je Radovan Stanković zajedno sa Neđom Samardžiće,također optuženim na sudu u Sarajevu, te izvjesnim Neđo Brčićem imenovani od Pere Eleza odgovornim za Karaman kuću. Oni su bili zaduženi za djevojke, njima lično su dodjeljivane djevojke, te su dovodili druge vojnike koji su silovali zatočenice.

Jedna svjedokinja je prepričala noć kada su zatočene djevojke natjerane da piju, da se pred grupom vojnika skidaju gole, a potom ju je Stanković uveo u sobu gdje je bila prisiljena gledati kao on siluje njenu sestra, također svjedokinju na ovom suđenju.

Iskaz je dala i svjedokinja koja je govorila o 12 godišnjoj djevojčici, također zatočenici Karaman kuće, koja do danas nije prinađena nakon što ju je Radovan Stanković odveo.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je Stankovića teretilo u šest tačaka optužnice, ali su odustali od jedne jer, kako je rekao tužilac Mariković, svjedokinja nije mogla sa sigurnošću reći da ju je lično optuženi silovao.

Od 10 svjedoka Tužilaštva, tri su svjedokinje izjavile da ih je silovao Radovan Stanković.

Stankovića je SFOR uhapsio 9.jula 2002. godine, nakon čega je prebačen u pritvorsku jedinicu u Hagu. Predmet je ustupljen ovdašnjem Sudu početkom septembra 2005. godine, a optužnica je prilagođena i potvrđena od Suda BiH u decembru prošle godine.

Kako je danas najavljeno, završne riječi odbrane bit će 7. novembra.

This post is also available in: English