Sud BiH osudio Maktoufa na pet godina zatvora

Prvobitna presuda koju je Sud BiH izrekao Abduladhimu Maktoufu, prema kojoj je osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu, potvrđena je na obnovljenom postupku. Sud je odlučio da će u izrečenu zatvorsku kaznu biti uračunato vrijeme do sada provedeno u pritvoru, odnosno 21 mjesec, te će Maktouf u zatvoru ostati još tri godine.

Bosanca iračkog porijekla, Abduladhima Maktoufa, optužnica tereti da je 18. oktobra 1993. godine počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području općine Travnik. Prema navodima optužnice, on je pomogao pripadnicima jedinice El Mudžahid koja je bila u sastavu Trećeg korpusa Armije BiH, u nezakonitom hapšenju, zatvaranju i otmici pet civila hrvatske nacionalnosti.

U optužnici se navodi da je Abduladhim Maktouf vozio jedno od dva vozila koja su korištena za prijevoz zarobljenika, te učestvovao «u planiranju operacije otmice, samoj otmici i svemu što je uslijedilo poslije».

Prvostepena presuda u predmetu Abduladhim Maktouf izrečena je 1. jula 2005. godine. Žalba odbrane dovela je do ponovljenog suđenja i djelimičnog ukidanja prvostepene presude. Novi pretres pred Žalbenim vijećem počeo je 1.februara ove godine, a okončan 4. aprila.

U obnovljenom postupku pred Sudskim vijećem svjedočila su ukupno tri svjedoka, dva odbrane i jedan Tužilaštva. Jedan svjedok Tužilaštva, koji je dao iskaz i na prvom suđenju, odbio se ponovo pojaviti pred Sudom jer nije dobio traženi imunitet od krivičnog gonjenja, što mu je prvobitno dato. Naime, prema vlastitom iskazu, ovaj svjedok je bio suvozač Maktoufu za vrijeme izvršenja zločina.

Iskaz ovog svjedoka odbrana je pokušala pobiti dovodeći pred Sud kako su rekli, “ključnog svjedoka” Ramu Durmiša, koji je tvrdio da je svjedok Tužilaštva ustvari prevozio zatočena lica, a da Maktouf nije bio u vozilu, niti je pripadao odredu El Mudžahid.

Naime, Sudsko vijeće je proglasilo Abduladhim Maktoufa krivim da je 18. oktobra 1993. godine svijesno pomagao osobi pod pseudonimom Abu Džafer i ostalim pripadnicima odreda El Mudžahid u uzimanju taoca Kazimira Pobrića i Ive Fišića koji su odevedeni iz zgrade u Travniku poznate kao “Amerikanka”.

Taj dan oteto je pet civila, ali su samo ova dvojica bila u vozilu kojim je upravljao Maktouf.

Obrazlažući presudu sudija Hilmo Vučinić je rekao kako je stigavši do zgrade u kojoj stanuje Pobrić, optuženi Maktouf u vozilu sačekao pripadnike jedinice El Mudžahid koji su silom izveli dvojicu Hrvata civila i potom ih ugurali u prtljažnik.

“Abduladhim Maktouf je u Volswagenovom vozilu, čiji je sam bio vlasnik, prevezao taoce do kampa ‘Orašac’ u kojem su bile smještene jedinice El Mudžahid” kazao je sudija Vučinić.

Iskaz svjedoka odbrane Rame Durmiša, nekadašnjeg pripadnika odreda El Mudžahid, čuo se u Sudu, ali nije prihvaćen. Razlog je, kako je obrazloženo, da se na osnovu njegove izjave “nije moglo zaključiti da je svjedok bio u blizini kampa ‘Orašac’ u vrijeme zločina i da je vidio cijeli tok događaja, kako je tvrdio”.

Izrečenu presudu odbrana smatra “pristrasnom” te da je utemeljena na “lažnim činjenicama i friziranim dokazima”, rekao je advokat Adil Lozo.

Iako je sudija Hilmo Vučinić nakon izricanja presude rekao kako je kazna maksimalno ublažena, te da žalba nije dopuštena, Lozo je najavio kako će se branioci osuđenog žaliti Ustavnom Sudu te tražiti ukidanje pritvora.

Nakon rata, a do hapšenja, Abduladhim Maktouf je bio vlasnik lanca prodavnica tehničke robe i pakistanskog namještaja, te je bio na čelu jednog preduzeća i vodio niz poslova u Austriji, Pakistanu i Kanadi.

Sredinom 2002. godine uhapšen je zbog pronevjere poreza u BiH. Već tada, veliki broj svjetskih agencija prenio vijest o hapšenju pominjući da je u pitanju važna karika u lancu tajnih puteva novca namijenjenog finansiranju lanca terorizma.

Tužilaštvo je potom preinačilo optužnicu, tako da se Maktouf našao pred Sudom pod sumnjom da je počinio ratni zločin a ne organizirani kriminal.

Ovakav postupak Tužilaštva osudili su neki međunarodni promatrači sudskih procesa i to zbog toga jer je Maktouf nekoliko mjeseci bio u pritvoru pod jednim optužbama, a onda se suočio sa novim koje su drugačijeg karaktera.

Negodovali su i neki bosanskohercegovački pravni eksperti tvrdeći da Maktoufovo sudjelovanje u ratnim zločinima nije toliko značajno kao privredni kriminal za koji se sumnjiči.

Ipak, optužnicu je potvrdilo Tužilaštvo u Hagu.

Prema navodima branioca Loze, tadašnji tužilac Amerikanac Jonathan Schmidt, ponudio je Maktoufu «da prizna bilo koje krivično djelo» obećavajući mu sporazum te pružajući mogućnost da bude svjedok na suđenjima «većim ribama».

Optuženi je, kaže branilac, odbio prijedlog tužioca Schmidta, a potom je osuđen za ratne zločine počinjenom na području Travnika.

Tužilac Schmidt je napustio BiH. Pozvan je da se pojavi kao svjedok putem video veze u toku obnovljenog postupka, ali zbog tehničkih problema, kako je objašnjeno, Sudsko vijeće nije čulo njegovu izjavu.

Predmet Maktouf je postao prvi slučaj Sudu BiH za ratne zločine, i jedini kojem se sudilo zbog zločina koje su počinili mudžahedini u Bosni.

Pravosnažnom presudom, prema procjenama pravnih eksperata, se priznaje njihovo djelovanje i baca svjetlo o akcijama ovog odreda čije djelovanje do danas nije potpuno razjašnjeno u bh. javnosti.

Pored slučaja Maktouf, zbog djelovanja mudžahedina u Bosni, na sudu, i to Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, našli su se Enver Hadžihasanović i Amir Kubura. Obojica su suđena prema komandnoj odgovornosti nad postrojbama koje su pripadale Trećem korpusu ABiH.