Članak

Korićanske stijene: Još jedan sporazum

24. Augusta 2009.00:00
Državno tužilaštvo najavilo da je postignut još jedan sporazum o priznanju krivice za zločin počinjen na Korićanskim stijenama.

This post is also available in: English

Tužilaštvo BiH je najavilo da je postignut sporazum o priznanju krivnje sa još jednim optuženim za zločin počinjen na Korićanskim stijenama, ne preciziravši o kome se radi.

Prijedlog sporazuma o priznanju krivnje bit će razmatran u nastavku suđenja, 25. augusta.

Za zločin na Korićanskim stijenama, koji je počinjen 21. augusta 1992. godine, Tužilaštvo BiH tereti Zorana Babića, Milorada Radakovića, Gordana Đurića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića.

Svi optuženi su, smatra Tužilaštvo BiH, kao pripadnici interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Prijedor učestvovali u odvajanju i strijeljanju više od 200 civila na Korićanskim stijenama na planini Vlašić.  

Učešće u ovom zločinu priznao je Damir Ivanković, kojeg je Sud, nakon prihvatanja sporazuma, osudio na 14 godina zatvora.

Nakon Ivankovića, i optuženi Gordan Đurić je postigao sporazum, ali ga Sudsko vijeće nije prihvatilo jer se Đurićevo svjedočenje protiv ostalih optuženih razlikovalo u odnosu na “činjenični opis naveden u optužnici”.

U nastavku suđenja kao svjedok Tužilaštva BiH saslušan je Enes Džaferagić, koji je 21. augusta 1992. godine bio u konvoju na putu od Tukova, općina Prijedor, ka Travniku. Svjedok je ispričao da je bio zajedno s drugim civilima u autobusu koji se pokvario prije nego što će doći do Kneževa/Skender-Vakufa.

“Bili smo u autobusu i čekali. Došla je lada, iz koje su izišla tri vojnika sa automatskim puškama. Jedan je počeo da galami, govoreći da nas može pobiti. Nedugo zatim, došao je prazan autobus iz pravca Travnika i potrpani smo u njega”, kazao je Džaferagić, dodavši da je “tada došao i Mile koji ih je kasnije spasio”.

Svjedok je pojasnio da su ušli u taj drugi autobus i krenuli, međutim ubrzo se i taj autobus pokvario.

“Stali smo kod nekih sela, vidjeli smo da je bilo vojske. Došlo nam je troje ili četvero s kokardama na glavi. Pitali su Mileta hoće li on da ide spavati, a da oni ovo srede. Mile im je rekao da je on vođa puta, ubijedivši ih da odu”, kazao je svjedok.

Nakon završetka ispitivanja, svjedok je pokazao u sudnici da je “Mile” optuženi Milorad Škrbić.

Svjedok je rekao da su kasnije civili iz autobusa potrpani u kamione, kojima su došli do mjesta Smetovi, odakle su pješke nastavili prema Travniku.

Prije kvara na autobusima, ispričao je svjedok, s njima je bio neki vojnik zvani “Zoka” iz Tukova, koji je naredio dvojici civila da od ostalih pokupe novac i zlato.

“Zoka je potrpao u džepove od vojničkih hlača puno para, a kesu s nakitom uzeo je vozač”, kazao je svjedok, dodavši da je on predao oko 3.000 tadašnjih maraka i sat koji mu je bio poklon.

Drugi svjedok Tužilaštva bio je Ferid Kovačević, koji je 21. augusta 1992. godine također bio u konvoju na putu od Prijedora do Travnika.

“Kada smo došli do Korićanskih stijena, vidio sam, s kamiona koji je imao ceradu, dva autobusa puna ljudi kojima su glave bile sagnute. Bili su to plavi autobusi na kojima je pisalo Ikarbus. Nisam vidio više ništa, a ne sjećam se da sam čuo pucnjavu”, kazao je svjedok.

Tokom vožnje prema Travniku, ispričao je svjedok, “više puta je u kamion ulazio čovjek i tražio da predamo novac i zlato”. Svjedok ne zna ko je bio taj čovjek.

Povezani članci

This post is also available in: English